Rođena je u njedrima Knina, kao gorska vila s vrletnih planina. Žudješe je preci k'o ozebli sunce, kroz stoljeća mnoga žeđahu je usne. Svakom kapljom krvi sve je bila bliža, boriše se za nju časno, istrpješe muku križa. Dosanjaše sanak davni, vitezovi smjeli, hrabri. Navijestiše radost anđeli trubači, ustreptala srca dižu stijeg hrvatski. Nebo
Božje je ime Milosrđe, sa izvora nade divan dar. Znamen srca i snaga vjere, ljubav sveta što razdani mrak. Božje je ime Milosrđe, Kristovog lica nosi sjaj. On sišao je k nama da nas uzdigne k Ocu, u radosni njegov zagrljaj. Božje je ime Milosrđe, dah života rana Kristovih, to beskrajno more ljubavi koja grijehe svijeta otkupi. Božje
Klanjam se Kriste, ljubavi svetoj što iz srca tvoga rosi svijetom i radost otkupljenja grješnima daje mudrošću križa i sebedarjem jer ti si s nama u svakome jutru, kao sunce s Golgote, tamu grijeha razgrćeš, nebeskim za nas svijetliš sjajem. Ti si nada, spokojstvo naše, veselje, pjesma i zdravlje. Tebi Kriste, vjerujem, kruh spasenja blagujem jer ti
Pod sunčanim plaštom proljetnog daha, u zlatu svoga nježnog bića, ti svijetliš, majko, istinom vječnom i radost božansku nosiš na mnoga sanjiva lica. Za stopama tvojim, blagošću posutim, hoditi volim odvažno i tiho kao lahor prostrt nebom jutarnjim, što se zorom bijelom krijepi, za životom stvarnim žeđa. Ti svijetliš majko, kao lanterna vječna, prema srcu okrenuta. Grliš me rukama sretnim, baš kao
Na kamen hladan prislonih usne i spustih cjelov nježan, nečujan. Dvije suze kanuše nijeme kao cvijeta biserna dva, iz oka iznikla. U molitvi tihoj vapaj odjekne. Prignuh se k zemlji ponizna. O, sunce nebesko probudi ga iz sna! I stajah tako kao ugasla svijeća što tone u noć i gubi dah, kao maleno zrno pustinjskog pijeska što ga vjetar podiže u zrak. Odjednom oblaci zadrhtaše. Anđeli tvoji zrakom proletješe. Krilima
Isuse, trpiš za cijeli svijet od ruku hudih na križ razapet. Proboden, mučen, krvav, izranjen ljubit nas nikad ne prestaješ. I mirno nosiš preteški križ za spasenje naše, otkup grijeha svih. Ljubim, te ljubim dušom svom, klanjam se srcu ranjenom. O, križu sveti, nado sva u tebi je spasenje života. Oprosti, dragi Isuse, za grijehe naše,
