Otvorilo se srce neba,
zabijelilo nam put.
Svaki je drhtaj zemlje
bio snijegom obasut.
Otvorilo se srce neba,
latice cvjetne
trepere odasvud.
U ljepoti Kristova lica
ljubav je Božja
uvijek tu.
O, kad bi barem i srca naša
nebeskim zlatom sjala,
u ovom nemirnom svijetu
čistoću svoju sačuvati znala.
Otvorilo se srce neba,
s anđelima tiho nazdravlja.
U kaleže zlatne umjesto vina,
pahulje radosti nalijeva.
Otvorilo se srce neba,
hostije bijele
osvijetliše put.
U ljepoti Kristova lica
ljubav je Božja
uvijek tu.
O, kad bi barem i naša srca
nebeskim zlatom sjala,
u ovom nemirnom svijetu
bjelinu svoju sačuvati znala.
Branka Mlinar, mag. cateh.
Fotografija: Ante Vučković
