Priko mora dubokoga,
kroz šijune i kroz vale,
maglene zore i fortunale,
sveti je Frane doša
na ove naše strane.
Prkoseć’ neveri
i protivnome vitru
njegova je lađa,
s braćom u habitu,
jidrila ka Splitu.
Gledan skute te Božje miline,
nebo u visini, doli more sinje,
a između dvi modrine,
molitveno izniklo je sime.
Fala ti Svevišnji, na daru jubavi!
Ćutin prilipo božićno vrime,
zamišljan Svetu Obitelj
i Betlehem na lađi Franjinoj.
U njidrima brodskin,
srid pučine, Isusu malom
on je jasle o’ mriža načinija.
na provu ih položija
neka more nježno ginga
tek rođenog Božjeg Sina.
Na konopima slanin
Ditić je spava,
uz pismu anđela
i miris morskih trava.
Galeb ga je krilon grija,
perjen mekin ga pokrija,
a krijesnice su male
užgale ferale
i s Merjana tu čudesnu
lađu pozdravjale.
Cili je Merjan
ka’ sunce svitlija,
svaka je grana,
o’ dragosti procvitala
slušajuć’ riči
Franjinih mornara,
skladne note
za mladoga kralja,
srdašca poj.
Hvaljen budi,
Gospodine moj!
I agava je stara
cvit svoj Kristu dala,
u to vrime zimno
proliće je bilo
jer kad se Isus
u srcima rodi
jubav živa
u radost te vodi
i sve ti cvate
na putima tvojin,
raduje se Zemlja sa
svin stvorenjima Božjin.
A kad je lađa
u porat pristala,
jedan je težak
Franji darova tovara.
I mladi je kralj,
u moru okupan
povijen mrižama,
na beštiji svetoj,
blagoslov Božji
donija u grad,
a more je bilo
ka uje mirno,
sveto, likovito.
Zvonila su zvona,
pivale su tice,
Hvaljen budi,
Gospodine!
Božićna se radost
proširila Spliton,
Dalmacijon i cilin sviton
a u svakon srcu,
poniznon i čiston,
za Isusa malog
čuvalo se misto.
U jaslama milosti i vire
molitveno izniklo je sime,
ča se širi kad se srcen dili
sveto blago nebesko,
jubav za bližnjega svog,
divni cvit iz lađe Kristove,
žive jaslice, kuća kruva,
svitlo nade, naš Betlehem!
Branka Mlinar, mag. cateh.
Povodom proslave 800. obljetnice prvih jaslica sv. Franje Asiškog (1223.-2023.)
