/in memoriam Jean Michel Nicolier/
Još jedno svitanje u tvoju mladost uvire.
Eiffelov toranj s ovoga mjesta ne vidi se,
Ali ruka anđela u spomenar domovine, himnu nebesku upisuje.
Naš ponos, ljubav i sjećanje na sve heroje istinske.
Misao i molitva izdižu se iznad tišine Dunava.
Imenima hrabrih život se nadahnjuje, ljubav nosi nove pobjede, na prvoj
Crti bojišta brani se grad krvlju poškropljen. Srce hrvatsko, ognjište sveto, Božji dar!
Hrvatska pjesma odasvud odzvanja kao znamen slobode na usnama, utkan u osmijeh
mladoga Francuza.
Eiffelov toranj s ovoga mjesta ne vidi se.
Liju kiše hladne, jesenje. Urliče vjetar, divlja trava
Nikad ne nestaje, divlja trava žilava, iščupati ne da se.
Izgovaram s poštovanjem njegovo ime: Jean Michel! U tišini razmišljam o ljubavi i sudbini,
mudrosti i svjetlosti, idealima za koje se borio, o knjigama koje je čitao,
Cvijeću koje je volio jer htjela bih pjesmu ovu njime
Okititi i leptire bijele nektarom radosti, umjesto njega okrijepiti.
Laticama nježnim, rasutim po stihovima, svaku ti ranu cjelivam, Jean Michel!
I koljena do zemlje priginjem za tvoju snagu i odlučnost, za žrtvu i hrabrost,
za osmijeh pobjednika kojim si prkosio zlu.
Eiffelov toranj s ovoga mjesta ne vidi se, na vodotornju vukovarskom hrvatski stijeg vijori se.
Ruka anđela u spomenar domovine himnu ljubavi upisuje. Izgovaram s poštovanjem,
tvoje ime: Jean Michel! Ime francusko. Srce hrvatsko.
Branka Mlinar, mag. cateh.
Prva nagrada na književnom natječaju domoljubne poezije „Pjesmom protiv zaborava“ – Vukovar, studeni 2014.
