Što je to vječnost? – pitao sam baku.
Baka me začuđeno pogleda.
– Ohooo! Otkud ti to? – upita me.
– Jučer mi je učiteljica rekla da me nema vremena cijelu vječnost čekati. A danas sam čuo kako neki ljudi govore da je neki čovjek otišao u vječnost…
– I što ti misliš, što je vječnost?
– Pa vjerojatno – razmišljao sam – nešto kao jako dugo vrijeme.
– Da, neki tako kažu – potvrdi baka. – No tko zna što time žele reći?!
– Je li otići u vječnost – i dalje sam razmišljao – znači umrijeti?
– Da, neki tako kažu – i opet će baka.
– To znači da je vječnost vrijeme koje dolazi poslije vremena. Poslije života… – zaključio sam.
– Dobro razmišljaš – ohrabri me baka – ali nitko ne zna kako izgleda vječnost. Čitav joj se život približavamo ali koliko god joj budemo blizu, još uvijek ne znamo kako izgleda.
– Ti si puno bliže vječnosti od mene – zaključio sam.
Baka se nasmiješi.
Da – baka se srdačno nasmije. – To ti je ono vrijeme otkada se ujutro probudiš dok uvečer ne zaspiš. Ako se budeš trudio da ta mala vječnost bude što ljepša, za onu veliku se uopće nećeš trebati brinuti. Ona će ti, kada tome dođe vrijeme, darovati najljepšu ljepotu.
To ne možemo znati – reče. – Ali voljela bih da bude tako. Ja već dugo živim i mnogo sam toga proživjela. A pred tobom je još čitav život. Znaš, ima ljudi koji mnogo razmišljaju o vječnosti, ali ima i onih koji o njoj uopće ne razmišljaju.
A što ti misliš o njoj? – upitao sam.
Iskreno – baka će – ja spadam među one koji o njoj ne razmišljaju mnogo. Ali ne zbog toga što bi mi bilo svejedno, nego zbog toga što sam sigurna da je u vječnosti ljubav posve kod kuće.
Onda je vječnost lijepa – rekao sam. – Jako lijepa.
Sigurna sam da ju je Bog stvorio jer je htio da nam bude jako lijepa. ali, znaš… – reče, i pritom me zagrli – ne trebaš ni ti previše brinuti o vječnosti… O toj velikoj vječnosti. Dovoljno je da se potrudiš oko male vječnosti.
Oko male vječnosti? – začudio sam se.
Da – baka se srdačno nasmije. – To ti je ono vrijeme otkada se ujutro probudiš dok uvečer ne zaspiš. Ako se budeš trudio da ta mala vječnost bude što ljepša, za onu veliku se uopće nećeš trebati brinuti. Ona će ti, kada tome dođe vrijeme, darovati najljepšu ljepotu.
Stjepan Lice
Fotografija: Ivana Grabić
