Uhvaćenoga Isusa najprije odvode Ani (usp. Iv 18,13.19-24), koji je nekada bio veliki svećenik, ali su ga Rimljani svrgnuli.
Anin utjecaj je bio velik i, premda svrgnut i maknut u stranu, vodio je ključnu riječ. Imajući na pameti njegov utjecaj i ulogu, sluga koji je pljusnuo Isusa naziva ga velikim svećenikom bez obzira što to formalno nije bio.
No, taj podatak još jednom pokazuje da je suđenje Isusu i odluka da se smakne donesena u krugovima koji nisu bili ni legitimni niti su imali pravo osuditi Isusa na smrt.
Dogodilo se ono što se događalo bezbroj puta kasnije i u Katoličkoj Crkvi. Da su ljudi zloupotrebljavali svoj vjerski položaj da bi postizali političke ciljeve koji su često bili nekršćanski i s protukršćanskim sredstvima.
Ispitivanje koje se događalo pred Anom također je tipično. Oni koji se smatraju važnijima od drugih žele da se pred njima ljudi opravdavaju i njima posebno objašnjavaju. Neshvatljiva je i iritantna samoizoliranost vlastodržaca od ljudi kojima su povjereni da vode i upravljaju zemljom namjesto njih.
S druge strane ovo propitkivanje pokazuje da se Isusovom nauku i njegovim učenicima može pristupiti dvostruko. Možemo se informirati srcem i umom kako bismo Krista prihvatili i životom slijedili ili se informiramo samo umom kako bismo zadovoljili znatiželju ili kako bismo mogli napadati Krista i njegove sljedbenike.
Treća bitna stvar koja nam iz ove rečenice progovara je svjedočanstvo o dva temelja na kojima se izgrađuje Crkva. To su Isusov nauk zapisan u Svetom Pismu i njegovi učenici, odnosno crkvena Tradicija.
Još je jedna bitna stvar zapisana u ovom kratkom odlomku. Radi se o potrebi javnog ispovijedanja svoje vjere. Vjera nije i ne smije biti privatna stvar. Pozvani smo javno govoriti. Javno svjedočiti svoje vjersko opredjeljenje.
I ova pljuska koju je Isus dobio također nam svjedoči o tipičnom ponašanju ljudi koji su spremni na sve kako bi se dodvorili onima koji su na položaju iznad njih.
Sluga je osjetio prigodu dokazivanja vlastite lojalnosti moćniku tako da se iživljava nad svezanim, nemoćnim čovjekom.
Mnogi bijednici su i danas, da bi se dodvorili nekome ili da bi stekli osobnu korist, spremni tući po Isusu, izrugivati ga i omalovažavati. I pritom je uzaludno očekivati da će oni promijeniti svoje ponašanje, ali mi ne smijemo prestati dizati svoj glas u obrani istine.
Nikola Kuzmičić, dipl. theol.
