ILI ONIH OSAMNAEST NA KOJE SE SRUŠILA KULA U SILOAMU I UBILA IH, ZAR MISLITE DA SU ONI BILI VEĆI DUŽNICI OD SVIH JERUZALEMACA?
(Lk 13,4)
Jesu li graditelji siloamske kule puni nade razvili nacrte?
Jesu li marljivo i puni žara prionuli na posao?
Jesu li graditelji siloamske kule zadovoljno obrisali znoj sa čela, čestitali jedni drugima i sjeli za stol proslaviti svoje postignuće?
Jesu li bili ponosni na svoju građevinu?
Jesu li graditelji siloamske kule svome zdanju poželjeli dugo trajanje?
Jesu li pomislili da su podigli sebi spomenik po kojemu će ih pamtiti budući naraštaji?
Ta kula, kula u Siloamu, srušila se i ubila osamnaestoricu.
Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji.
Ako s Gospodinom ne gradimo, osuđeni smo na propast.
Kojim duhom mi razvijamo svoje planove i nacrte? Činimo li to u Duhu Očevu?
Je li naš žar, je li naša marljivost tolika da nam se drugi dive i uzimaju nas za primjer?
Smatramo li da zaslužujemo slavlja i nagrade?
Je li naš ponos zahvalan ili tašt?
Radimo li s konkretnim učenicima u konkretnim situacijama konkretna djela ili nas zahvaća tlapnja monumentalnosti i vječnoga trajanja?
Jesmo li svjesni da smo sluge beskorisni i da činimo samo ono što smo dužni činiti?
Kakvi smo mi graditelji?
Čiji smo mi graditelji?
Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji.
Gradimo li kao mudri ljudi na čvrstoj stijeni Isusovih riječi?
Ili poput luđaka koji grade na pijesku i od njihove kuće ostaje tek razvalina velika?
Nikola Kuzmičić
Photo by Towfiqu barbhuiya on Unsplash
