Dirljiva je tvoja nježnost i smilovanje. Ti nikad nikoga ne ostavljaš. Nitko se ne bi trebao osjećati napuštenim od tebe. Drugi bi mogli čovjeka uvjeriti kako si ga ostavio ako čovjek sam ne pokuša otkriti gdje si. U onoj zgodi iz Pisma gdje se ti i Abraham razgovarate o tvojoj odluci da uništiš gradove sačuvana je i sadržana tvoja nepokolebljiva volja da ne ostaviš nikoga tko te želi pronaći i promijeniti sebe.
Nerijetko netko nema dovoljno snage izboriti se s osudama na vječne vatre i pakao protiv onih koji su ga uspjeli uvjeriti kako znaju sve o putevima tvog milosrđa i spasenja. Netko je nesiguran, još te uvijek nije upoznao, a već je upao u postavljenu zamku onih koji su ga nesigurnog i slabe vjere pretvorili u čovjeka sa stalnim osjećajem krivice i trajnom grižnjom savjesti. Zatamnili su mu tvoje lice, skrili od njega neopisive dubine tvog oproštenja i smilovanja.
Među takvim vlasnicima milosrđa i oni su koji su i sami dvoličnijeg života od života onoga kojega osuđuju i kojemu zabranjuju. Tko će znati puteve njihovih unutarnjih tama i mraka kojima su uspjeli sami sebe uvjeriti kako ono što čine nisu njihovi grijesi, ali jesu grijesi svih drugih kojima govore, koje poučavaju i kojima određuju pravila i norme.
Možda je to tek svijest o vlastitom kukavičluku i nemanju snage za istinsko obraćenje i promjenu života, pa se kukavičluk i dvoličnost guraju u stranu da ih se zaboravi tako što se drugima predbacuju i javno i otvoreno njihovi najmanji grijesi i propusti. Ipak svaki istinski tražitelj koji te želi pronaći moći će u zgodi između tebe i Abrahama susresti jednog drugačijeg, možda dosad nepoznatog i skrivenog Boga.
I Abraham je za razliku od drugih, istinski ljubitelj čovjeka jer hoće pomoći spasenju svih onih koji se nalaze i žive u gradu. Taj drugačiji, nepoznati i skriveni Bog mogao je biti nepoznat i mojom krivnjom jer nisam otvarao i čitao Pisma, nego sam radije slušao one koji su i sami mrzili Abrahama zbog njegovog zauzimanja za čovjeka i grešnika. Stalnim podsjećanjem na to koliko sam zao i pokvaren kao da su u meni ubili mogućnost vjerovanja u tvoje oproštenje.
Ti kažeš ako pronađem jednog pravednika neću uništiti grad. Može li to značiti i ako u meni pronađeš volju za obraćenjem, potrebu za promjenom života, trud oko činjenja dobra nećeš me odbaciti i nećeš me ostaviti nego ćeš mi pomoći? Kako ću pronaći u sebi mrvice dobrote i dobrog ako sam cijeli život bio uvjeravan da sam oduvijek zao i da nijedan moj napor nije dovoljno dobar za tebe i to da mi se smiluješ ili barem razmisliš o tome?
Kako se izboriti sa svim tim moćnim prorocima i navjestiteljima Boga koji zajedničkim snagama upiru u mene prste i govore ti: njega ili nju ne smiješ spasiti, njega ili nju moraš ostaviti. Preostane mi utjeha koju pronalazim u Pismima i svetim ljudima poput Abrahama koji su se nastojali boriti za svakog čovjeka da ga dovedu bliže k tebi i da te upozna, koji su se bez straha i oportunizma hrabro upuštali u dijalog s tobom podsjećajući te na tvoja obećanja i tvoje saveze.
Čitajući u tišini i s pažnjom zgodu između tebe i Abrahama uviđam i naslućujem kako ti nikoga ne ostavljaš i nikoga ne napuštaš. Ti si vječni tražitelj čovjeka i stalno hodaš za njim da ga pronađeš i da ga vratiš k sebi. Nema te udaljenosti od tebe koja bi čovjeka apsolutno odvojila od tvog milosrđa, osim samog čovjeka i njegovog odbijanja i neprihvaćanja.
Nitko od nas nije daleko od tebe, svi smo mi na svoj vlastiti način negdje tebi blizu i ne znajući za to. Pa i kad netko od samozadovoljnih proroka i navjestitelja zaprijeti tom prijetnjom kako me je Bog napustio i kako me je Bog postavio dovoljno je vratiti se Pismima i zgodi između tebe i Abrahama.
Ti nisi onaj koji napušta i koji ostavlja, ali ti jesi onaj koji je tu i tamo od čovjeka ostavljen i napušten. I svi oni koji me uporno uvjeravaju kako si me ti ostavio i napustio, o njima se pitam nisu li oni zapravo napustili tebe i sad ne dopuštaju niti meni koji te iskreno tražim da te pronađem.
Možda ih je samo strah da će se razotkriti kako su oni ostavili i napustili tebe, a ne ti njih i kako u njihovoj vjeri nema više ničega, osim licemjerja i pretvaranja kojim pokušavaju prikriti vlastitu prazninu.
Nekad ih treba zaobići u širokom luku i uputiti se putem Pisama. Ponekad su oni zastor navučen na Božji milosrdni i dobri lik, lik koji se čim otvorim mjesto dijaloga između tebe i Abrahama otkrije u punoj ljepoti i sjaju svoje ljubavi i smilovanja prema svakom čovjeku koji traži Boga i želi promijeniti sebe i svoj život.
doc. dr. sc. Oliver Jurišić
