Nestrpljiv sam. Kao da se plašim da nemam dovoljno vremena. Htio bih sve preko noći. Kad pomislim na tvoju strpljivost sa mnom postidim se. Zaključim koliko sam daleko od tebe kad trebam biti strpljiv s drugima. Nemam strpljenja za drugog čovjeka. Ne mogu čekati njegove
Ponekad čujem u srcu s tobom sam. Čujem te riječi i u svojoj savjesti. Tko mi se to obraća? S kim razgovaram? Ponekad osjećam mir dok čujem glas. Ponekad osjećam nemir. Ponekad me obuzima tuga kao da mi se glas obraća posljednji put. Ponekad me obuzme
Nad ponorom iz kojega se ne mogu sam spasiti čujem pitanje. Upućeno je meni: trebaš li me? Tek na rubu kad postajem svjestan prestanka svega što je u sebi sadržavalo privid svrhe i sadržaja življenja otkrivam. Otkrivam sebe. Samodostatnost. Otkrivam tebe. Kao suca? Kao satrapa?
Ne znam što bih s tim jezikom. Razumijem da mi se taj jezik želi obratiti, ali kad mi govori ne razumijem ga. Kao da taj jezik govori svijetu i kulturi koji su umrli ili odavno pali u zaborav. U nedostatku vlastite snage i svježine postao
Gramzivost je osobina lijenih. Onih koji se nisu trudili oko onoga za što misle kako im pripada. Gdje nema zahvalnosti rodi se gramzivost. Tako djeca koja ne brinu o starijim roditeljima, ali čim umru žure prodati stan ili kuću. Nema zahvalnosti. Samo gramzivost.U Crkvi također
Nije dobro za mene u rukama imati moć oproštenja. Previše je predrasuda o onome kojemu trebam oprostiti. Ne vjerujem u njegovo kajanje. Njegove nakane smatram dvoličnima.Ali, moć oproštenja je privlačna. Imati nad nekim vlast. Moći nekomu uskratiti mir i pomirenje s tobom. Ostaviti nekoga u
U Pismima se nerijetko hvališ kako si Ti onaj koji se brine. I Sin govori kako se bez tvoje brige ništa ne događa. Kažeš mi kako si me oslobodio od zla, ali pitam se od kojeg si me to zla oslobodio dok umirem na bolničkom
Oduvijek je tu potreba prikazati te. Tvoje slike su dolazile i odlazile s odrastanjem vjere. Tko je Bog? Koja je slika najsadržajnija? Koja slika govori najviše o tebi? Kad su Isusa donijeli u Hram prikazati ga, samo ga je dvoje ljudi prepoznalo. Oboje starci. Šimun i
Što je čovjek da ga se spominješ piše u Pismu. Čovjek želi da ga se sjećaju. Tako pokušava pobijediti smrt i zaborav. Kroz sjećanje u kojem se nada ostati čovjek pokušava ne misliti na svoj kraj i svršetak zemaljskog života.Poučen iskustvom vidi kako oko njega
Još od stvaranja bila je kriva. Pad se pripisao njezinoj znatiželji. Ona je ona koja lakše stupa u komunikaciju. Kao da se htjelo reći ona voli ogovarati, pa je zmiji bilo lakše nju nagovoriti. Kao da njezin muški parnjak nije jednako sposoban za to isto
