Nisam postigao ništa. Napravio sam vrlo malo. Stid me reći koliko sam uradio pored tolikih graditelja crkava, kuća i pastoralnih centara. Među takmičarima Crkve zauzimam sramotno zadnje mjesto. Dok se međusobno hvale tko je što sagradio ne usudim se sudjelovati u razgovoru. Pokušao sam jednom. Rekli su mi kako nemam pravo sudjelovati. Ništa nisam učinio. Ništa nisam napravio.
Nemam volje za takmičenjima. Ne podnosim ih. Mislim da se plod ne donosi nadmetanjem i hvalisanjem tko je koliko napravio. Ipak Crkva se svela na takmičare. Počelo se mjeriti koliko je tko učinio za tebe. Mjeri se financijama, kvadratnim metrima i sličnim ljudskim mjerama. Plod kojega treba donijeti Riječ u mom životu odjednom je postalo nešto što se da, treba i mora izmjeriti.
Ja ne znam kako bih mogao izmjeriti ono što sam pokušao učiniti za tebe jer nemam mjernu jedinicu. Ne znam kako bih izmjerio milost oproštenja koju si preko mene dijelio drugima kroz ispovijed? Ne znam kako bih izmjerio osjećaj radosti kod slavljena euharistije? Dobar dio ploda koja je tvoja Riječ u meni donijela ja nemam čime pokazati. Izgradio nisam ništa. Obnovio nisam ništa. Čak ni kuću u kojoj živim.
Užasno sam lijen i spor. Ne preuzimam inicijative i pasivan sam. Ne organiziram nikakve događaje i duhovne obnove. Ponekad se plašim da nisam dostojan onoga što jesam jer odbijam sudjelovati u nadmetanju. Možda sam ohol. Imam svoju ideju što znači donijeti plod za tebe. Možda time izbjegavam veću angažiranost i vidljivost. Možda time izbjegavam obveze i dužnosti svog poziva i poslanja?
Ne znam. Više nisam siguran jesam li ikada išta napravio kad se usporedim s velikim radnicima u tvojoj njivi, ili barem onima koji o sebi uporno trube da su najveći. Užasavam se takmičenja s drugim radnicima u tvojoj njivi. Nemam se čime pohvaliti, a i nisam siguran da bih bio sposoban donijeti plod kad bi mi se povjerila neka zadaća i poslanje. Nikad neću donijeti one plodove o kojima Pismo govori da su tridesetostruki ili stostruki. Po svojoj prilici moji plodovi u odnosu na njih bit će žalosni i siromašni, ako budu i jednostruki bit će dobro, to jest ako uspijem donijeti barem jedan plod pred tebe.
Sve je postalo takmičenje i mjerenje. I molitva je postala mjerljiva kao i broj odslavljenih svetih misa i broj sati provedenih u ispovjedaonici. Nadmetanje je počelo uzimati mjeru svakoj pobožnosti i svakoj molitvi, i prema tim novim mjerenjima ja sam kako su mi rekli i objasnili ispod svakog pristojnog rezultata i dometa. Ne zaslužujem prema novim načinima mjerenja više biti radnik u tvom vinogradu.
Uglavnom mi se podsmjehuju kad se pokušam braniti u onom malo što se trudim raditi. Već izdaleka kažu mi eno onog neradnika i lijenčine koji nikad ništa nije izgradio i ništa iza sebe neće ostaviti, nikakvu ploču sa svojim imenom da je nešto izgradio ili sagradio.
I kao da će tako i biti. Iza sebe nigdje neću ostaviti natpis kako sam ja to i to izgradio. Čak ni kapelica na groblju neće nositi ploču s mojim imenom. One koje sam ispovijedao oni će me brzo zaboraviti, kao i oni s kojima sam zajedno slavio euharistiju. Oni za koje privatno i skriveno molim oni ne mogu ništa reći u moju obranu, oni ionako ne znaju da molim za njih.
Kažu mi kako je sve stvar takmičenja i osvajanja prvog mjesta. Mi ne trčimo zajedno prema istom cilju, nego se nadmećemo tko će osvojiti prvo mjesto i tom pobjedom sve druge proglasiti poraženima i gubitnicima. Ja sam već sad gubitnik i poraženi. Odavno zaostajem za onim koji s osvojenog prvog mjesta i postolja podrugljivo dobacuje da odustanem jer on je već sagradio i izgradio sve što treba. Naziva me dvoličnim i kaže mi da sam prevarant jer se koristim njegovim znojem i iskorištavam njegovo zdravlje, jer on je sagradio i izgradio sve ono gdje ja sada živim i boravim.
Umoran sam od takmičenja i prigovaranja da nikad ništa nisam uradio. I nemam se gdje sakriti, a nije da nisam pokušao. U praznoj župi bio sam bjegunac od pastorala, u velikoj župi bio sam parazit i neradnik koji samo gleda novac. U crkvenoj instituciji bio sam uhljeb i gotovan. Gdje god sam bio redovito su pljuštale protiv mene optužbe da nemam u sebi takmičarskog duha i da me treba izbaciti iz tvog vinograda.
Dok sam bio mlađi mogao sam se nekako i otrhvati tim optužbama, sad kako moje snage slabe više nemam snage braniti se. Odustao sam i pomirio se sa sudbinom. Ja sam lijenčina, neradnik, uhljeb i gotovan u Crkvi i to što sam dospio u svećenički dom nije pošteno jer nisam zaslužio biti tu. Ništa nisam radio da bih dobio takvu nagradu. Treba me iz doma izbaciti na ulicu.
Pitam se misliš li i ti isto o meni kao i oni, kako nisam donio nikakav plod tijekom cijelog mog svećeničkog života? Je li to stvarno tako? Istina, iza sebe nemam ništa opipljivo i vidljivo, u Crkvi ne postoji ploča s mojim imenom niti povelja stavljena u temelj župne crkve koju bi jednog dana netko mogao pronaći i vidjeti moje ime i prezime.
Pitam se kako ti mjeriš plodove koje donosimo? Imaš li neku mjernu jedinicu kojom ćeš izmjeriti sve što sam uradio i učinio kao svećenik? I ako imaš mjernu jedinicu kakva je? Je li i ti mjeriš samo takmičenje i nadmetanje i jesu li oni mjerna jedinica donošenja ploda za tebe i tvoje Kraljevstvo? Ako i ti mjeriš takmičenjem i nadmetanjem onda se nemam čemu nadati jer sam već na strani poraženih i onih koji su izgubili. Ono što ću donijeti pred tebe sramotno je koliko je maleno u odnosu na tolike takmičare koji se okolo hvale što su sve učinili za tvoje Kraljevstvo.
Na prste ruku mogu izbrojiti svoje plodove, ako i jesu plodovi. Pokoja dobra i duga ispovijed, pokoja dobra i nadahnuta propovijed, jedno ili nijedno hodočašće, neredovita i rijetka molitva. To je manje-više sve od plodova što sam ih uspio prikupiti kroz ovih nekoliko desetljeća. Plodovi mog života i djelovanja u odnosu na glasne takmičare mizerni su i žalosni. Nisu donijeli velike i mnogobrojne plodove. Plodovi su rijetki i povremeni.
Ipak, to je uglavnom ono što imam za tebe. Preostaje mi se uzdati da imaš drugačiju mjernu jedinicu kojom određuješ kvalitet plodova. Nadam se da ih ne uspoređuješ u duhu stalnog takmičenja i nadmetanja jer tu se nemam čime istaknuti niti pohvaliti. Uzdam se jedino da plodove mjeriš svima nama nekom nepoznatom mjerom, toliko nama čudnom, neshvatljivom i ljudski nepravednom da jednu moju dobru ispovijed jednako vrednuješ kao nečiju gradnju župne crkve ili kuće.
Znam da to niti ljudski niti crkveno ne izgleda fer i pošteno prema tom graditelju, ali u tom i jest neobičnost i neshvatljivost plodova koje donosimo, da i onaj koji je jednom u životu nekoga dobro ispovijedio i ništa više dijeli vječnost s nekim tko je izgradio sve crkvene zgrade i nekretnine u nekoj biskupiji.
Ako je to istina, onda način na koji mjeriš moj plod nije onaj kojega se plašim, onaj u kojem samo posebni i izabrani mogu reći kako su oni i samo oni sve napravili i sve uradili za Crkvu i u Crkvi.
Samo u tvom načinju odmjeravanja i vaganja plodova jedna pobožna molitva ima težinu jedne župne kuće izgrađene iz temelja.
Rekoh potpuno nepravedno i nepošteno s tvoje strane. Ipak u Pismima kažeš na mnogo mjesta kako ti imaš svoj vlastiti način određivanja i mjerenja čiji je i kakav plod i kakvo mjesto zaslužuje u vječnosti onaj koji je taj plod donio pred tvoj vječni sud i tvoje lice.
Već sad znam kako ću ti donijeti rijetke i povremene plodove, ali se tješim da će tvoja mjera u njima pronaći dovoljno za neko mjesto u vječnosti. Ne mora to biti s velikim graditeljima, obnoviteljima i reformatorima.
Ako moje mjesto bude daleko od njih nema veze, ja se neću buniti, čak i izdaleka gledati u tvoje lice meni će biti više nego dovoljno.
Nemam ništa protiv toga da oni budu u prvim redovima pred tobom. Ako ti procijeniš da su zaslužili ta mjesta onda sigurno jesu i trebaš ih nagraditi.
Mene ne zanima mjesto, možda ionako već sada nemam pravo na njega. Ja želim samo mogućnost da budem s tobom bez obzira kolika udaljenost bila između tebe i mene i bez obzira na sve one zaslužne u Crkvi koji će pred zauzimati prva mjesta.
Neću im zavidjeti, dapače bit će mi drago vidjeti da nisi zaboravio njihov trud, napor i plodove koje su ti donijeli sa sobom u vječnost.
doc. dr. sc. Oliver Jurišić
