ČOVJEK je misaono, društveno, duhovno, socijalno i biološko biće.
On je u stalnom odnosu s drugim čovjekom, prirodom, ali i samim sobom. Znači, čovjek je u stalnom traganju i upoznavanju, kako sebe sama, tako i svega što je u doticaju s njim – prirode, ljudi, stvari i zbivanja. “Čovjek je ovladao prirodom prije no što je naučio vladati samim sobom” rekao je Albert Schweitzer i time naglasio kako je pred čovjekom još uvijek nedovršeni zadatak, dug put do samospoznaje. Najveći izazov je ipak čovjek sam sebi.
Kao misaono biće, on je tvorac i gospodar svojih misli. Čovjek je ono što misli, on je zapravo zbroj svih svojih misli koje zrcale njegovo značenje u odnosu s drugima. Kako je u trajnom oblikovanju, on stalno izgrađuje i razgrađuje sebe na izvoru svojih misli koji se zove um.
Njegov um je poput vrta, kojega gospodar njeguje ili pak zapusti. Sjeme se posije i ako biljku ne kultiviramo, zaraste u korov te više nismo gospodari svoga vrta. Tako je i s našim mislima, da bismo bili gospodari koji ih oblikuju, treba stalno na njima raditi, kao u vrtu, kultivirati ih, njegovati.
Kao progresivno biće koje evoluira, čovjek stalno uči, raste i oblikuje se oblikujući svoje misli. On zapravo stalno radi u svome vrtu, ali pitanje je koliko je dobar u tome.
Kako bi postao svjestan gospodar svojih misli, mora raditi na otkrivanju zakona po kojem one nastaju, analizirajući kako i zašto nastaju, koji je njihov rezultat, kuda ga vode te misli.
Njegove misli postaju riječi ili pak postaju djela jer misli su ishodište i izvor stvaranja.
Čovjek svoju stvarnost oblikuje mislima. Sve što mu se događa, događa se prvo u mislima. Sve što je čovjek stvorio, jednom je bila misao – jer misli su preteča stvaranja.
Uvijek prvo bijaše misao.
Naše misli su izvor promjene, kako promjene u nama samima tako i promjene u svijetu oko nas. Svaka misao nađe put do svoga ostvarenja ako se rađa u umu koji ima svoje zakone. Na čovjeku je da uspostavi red i strukturu u svom umu kako bi što uspješnije upravljao sobom i svojom okolinom. Kao ljudskom biću, Bog mu daje upravo tu mogućnost – sposobnost mišljenja da upravlja, stvara, kreira svoju stvarnost i svijet oko sebe, da bude poseban.
Misli nas, dakle, određuju u mentalnom i fizičkom smislu, i nije slučajno nastala izreka ono si što misliš. Misli određuju čovjeka u punom značenju riječi jer kad izgubi sposobnost mišljenja, čovjek kao da ne postoji.
Kakav je to misleći čovjek i što za njega znače misli, može li on ovladati mislima i, u konačnici, može li on ovladati sobom, svojim emocijama, svojim ponašanjem?
Tema ljudskog razmišljanja i značenja mišljenja za ljudski život istražuje se od davnina kroz različita područja života, od medicine do filozofije.
O značenju mišljenja za čovjeka, govorio je između ostalih i francuski filozof i matematičar René Descartes (1596. – 1650.), tvorac fraze “Mislim dakle jesam” koja sažima njegov intelektualni i filozofski rad. Polazna točka njegove spoznajne teorije leži u ideji da je jedini način za pronalazak istine putem razuma: „Cogito ergo sum“, latinski: mislim dakle jesam.
Mišljenje je bitno za naše postojanje, a sadržaj misli za naše određenje, za ono što jesmo, što želimo biti.
Pitamo se zašto i kako ono što mislimo i radimo utječe na to kako se osjećamo? Naše misli, osjećaji i ponašanje međusobno su uzročno povezani. Čovjek se nalazi u neprestanoj dinamičkoj interakciji svojih misli, osjećaja i ponašanja. Njihov odnos se neprekinuto kružno nastavlja i može rezultirati funkcionalnim ili pak disfunkcionalnim ishodom. Ako misli, osjećaji i ponašanje nisu u funkcionalnom ciklusu, remete mogućnost rješavanja izazova i otežavaju svakodnevno funkcioniranje na osobnom i poslovnom planu. U tom slučaju, kako bi došlo do usklađenog i funkcionalnog načina života, potrebno je izazvati promjenu na nekom mjestu, bilo da je to intervencija u misaonom području koja se očituje promjenom misli, ili pak intervencija u području ponašanja.
Dakle, naš mozak stvara našu stvarnost.
Misli i ponašanje su nešto nad čime imamo voljnu kontrolu pa ih zato možemo mijenjati. Mijenjajući misli, možemo promijeniti i emocije koje prate te misli, što uključuje i negativne emocije koje nas potencijalno sputavaju u nekom našem željenom ponašanju. Negativne emocije nas često vode u krivom smjeru, modeliraju postupke koji nas onda ne vode uspješnom rješavanju životnih izazova. Restrukturiranjem misli emocije koje slijede bivaju prilagođenije i adekvatnije i rezultiraju boljim ishodima i pozitivnim promjenama. Tek uspostavljanjem usklađenosti mišljenja, osjećaja i djelovanja možemo postići uspjeh i sreću u životu.
Promjenom razmišljanja, točnije promjenom misli, generiramo promjene u životu na polju komunikacije, asertivnog ponašanja, uspješnijeg rješavanja problema, kreiramo nove mogućnosti u osobnom i poslovnom životu.
Na ovaj način iz promjene u promjenu polako se kreira novi čovjek.
Citiranje:
- Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 3. 3. 2023. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=12194>.
- Filipović R., Filozofijski rječnik, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb 2019
- Stalard P.,(2002). Think Good Feel Good, John Weley & Sons, LTD
- Cherry, K. (2022). Emotions and Types of Emotional Responses. Verywell Mind.
- Šimić, G. (2020). Uvod u neuroznanost emocija i osjećaja. Ljevak: Zagreb.
- Goleman, D. (2017). Emocionalna inteligencija. Mozaik knjiga: Zagreb.
- Milivojević, Z. (2010). Emocije: Psihoterapija i razumijevanje emocija. Mozaik knjiga: Zagreb. Hector Garcia, Francesc Miraless.(2016) Ikigai, Penguin books, New York
- Miljković D. i Rijavec M. (2001). Razgovori sa zrcalom. Zagreb: IEP
- Eurich, T. (2018). What Self-Awareness Really Is (and How to Cultivate It): Harward Business Review, str 2-8. Raspoloživo na: https://hbr.org/2018/01/what-self-awarenessreally-is-and-how-to-cultivate-i
