Svatko od nas ima sliku o sebi.
Ona može biti jasna, nejasna, iskrivljena, ponekad je nismo ni svjesni, ali ona je u nama i predstavlja naše mišljenje o tome kakva smo osoba. Gradili smo je godinama i rezultat je našeg životnog iskustva, uspjeha i neuspjeha, pobjeda i poraza, ponašanja drugih ljudi prema nama, osobito u ranom djetinjstvu.
Drugim riječima, sliku o sebi smo skrojili sami.
Možemo je promatrati i kao percepciju sebe u svim aspektima postojanja, ali i pretpostavljenim sredinama i situacijama. To je mišljenje koje imamo o sebi, subjektivna slika koja određuje naš život i uvjetuje naše ponašanje.
Ponekad nas ograničava, a ponekad gura u nepredvidljive situacije. Utječe na naše ponašanje prema nama samima, ali i prema drugima. Temelj je našega pogleda na svijet, stvaranja stvarnosti u kojoj živimo, utječe na oblikovanje odnosa s drugim ljudima i izgradnju ideje o tome što (ne) zaslužujemo. Određuje koliko ljubavi pružamo sebi.
Sliku o sebi ne stvaramo sami – ona je i djelo naših najbližih osoba i odgojitelja. Odnos tih ključnih figura prema nama za vrijeme formativnih godina početna je točka na kojoj gradimo naš doživljaj sebe i svijeta oko sebe te kreiramo sliku koju nas prati.
Da bismo mijenjali sliku o sebi, moramo se prvo prihvatiti i postati u potpunosti svjesni svojih mana i vrlina, što najčešće i nije jednostavan zadatak. S promjenama raste samopouzdanje i samopoštovanje, mijenja se naša slika o sebi, ali, još važnije, mijenja se i naš život.
Život je danas, možda više no ikad, prepun izazova.
Ubrzani ritam ostavlja premalo vremena za susrete s drugima, ali i sa sobom samima, i posebno je izazovan za mlade koji su u procesu otkrivanja i spoznaje. Oscar Wilde je zaključio da je voljeti sebe početak doživotne ljubavi. Na toj ljubavi se temelji cijeli naš život, svi naši odnosi, naši izbori, naša ponašanja. Ona nas određuje u temeljnim postavkama. A da bismo mogli dati ljubav, moramo je prvo posjedovati.
Sv. Augustin je napisao: Ljubav prema drugome ima granice u čovjekovoj ljubavi prema sebi.
Zato prvo spoznaj sebe, voli sebe onakvog kakav jesi jer u tome je temelj svih tvojih ljubavi.
Gdje mladi ljudi pronalaze izvor ljubavi na kojem se napajaju? Kako se oblikuju kroz svakodnevne događaje, kako podnose uspone i padove, vide li sebe u vrtlogu svakodnevnih zbivanja, kakva je njihova slika o njima samima i svijetu oko njih? To su neka pitanja na koja mladi čovjek mora naći odgovor kako bi vidio smisao vlastitoga postojanja.
Došašće je razdoblje u kojem najviše propitkujemo smisao i svrhu postojanja, put kojim idemo i potrebu za promjenom. Promjena je uvijek teška i zahtjeva veliku predanost i odlučnost.
Samospoznaja u kršćanskim okvirima vraća nas našem iskonu, izvoru ljubavi, a to je Isus Krist.
Kroz Došašće, dok u molitvi iščekujemo susret s Isusom, spoznajemo svoje snage i slabosti, učimo prihvaćati sebe, osvješćujemo vlastite grijehe i prisjećamo se da smo Isusovi, iako smo se možda od njega odmakli.
Zato je put samospoznaje u vrijeme Došašća najbolji put prema sebi, a ujedno i put ka Isusu, samoj ljubavi koja nam daje značenje i smisao kada nitko drugi i ništa drugo ne može.
mr. sc. Zdenka Mrdeša-Rogulj, dr. med.
