Promjene se stalno događaju u nama i oko nas, a mi smo ih samo ponekad svjesni. Često se odvijaju u dinamici koju nameće sustav, ali da bismo svjesno djelovali i proveli promjene u željenom smjeru, moramo znati od kuda krećemo, moramo spoznati ono što jesmo, kakvi jesmo, od Boga dani i suobličeni sa svijetom u kojem živimo.
“Mi moramo biti promjena koju želimo vidjeti u svijetu oko sebe”, poznata je Gandhijeva poruka koja zapravo oslikava značaj pojedinca za društvo i zajednicu u kojoj živi.
Čovjek je taj koji donosi promjene u svojoj obitelji, na radnom mjestu, u svom društvu, zato je bitno da spozna potrebu za mogućim promjenama u samom sebi, kako bi što kvalitetnije mogao mijenjati svijet oko sebe.
Kako svjesno napraviti promjenu?
Polazna točka u interakciji s okolinom i samim sobom je samospoznaja, trenutak upoznavanja i spoznavanja sebe. Samospoznaja (self-koncept ili pojam o sebi; self-image ili slika o sebi) predstavlja način na koji vidimo sebe, način na koji određujemo samopoimanje. Samopoimanje je zapravo psihološki konstrukt koji se može definirati kao „sveukupnost doživljaja koje pojedinac ima o sebi i svom identitetu; svijest o sebi; način na koji se vidi i kakvim se vidi“ (Petz, 2005).
Prema suvremenim znanstvenim spoznajama, samopoimanje nije urođeno, ono se uči i razvija tijekom života. Za njegov razvoj su važni afektivni i kognitivni procesi, te stvarne i/ili zamišljene interakcije s drugim značajnim osobama (roditeljima, braćom i sestrama, prijateljima, učiteljima sl.). To znači da je za zdravo samopoimanje mlade osobe ključna uloga obitelji, odgojno obrazovnog sustava i društva u cjelini. Prema Filipoviću samosvijest ili pojam o sebi predstavlja sposobnost pojedinca u prepoznavanju i primjećivanju vlastite osobnosti (potreba, ponašanja, emocija, osobina, vrijednosti, misli) odvojene od okoline i drugih pojedinaca. (Filipović, 2019.). Spoznaja vlastite osobnosti je ozbiljan zadatak svakoga pojedinca.
Čovjek nije savršen, svojih nesavršenosti je ponekad svjestan, a ponekad nije, ili se ne može suočiti s negativnim dijelom svoje osobnosti. Upravo zato samospoznaja je važan početak na putu prema promjenama. Potreba čovjeka za spoznajom i samospoznajom temelj je za rast i napredak u osobnom životu. ali i u životu zajednice u kojoj živi. Samosvjesne osobe svjesne su vlastitih snaga i slabosti. Takvi ljudi u svakom trenutku razumiju svoju poziciju u situaciji u kojoj se nalaze, razumiju vlastite emocije i imaju uvid u to kako njihove emocije utječu na njihove percepcije, proces donošenja odluka, ali i na druge ljude s kojima su u interakciji. Svijest o sebi određuje koje događaje u životu pojedinac bira, koje ciljeve će pokušati dostići, za što će se boriti, hoće li biti zadovoljan onim što je učinio, koji će događaji za njega biti stresni te kako će na njih reagirati. Visoki stupanj samosvijesti utječe na razvoj kreativnosti i samopouzdanja, doprinosi donošenju boljih odluka, stvaranju jačih međuljudskih odnosa te efektivnijoj i boljoj komunikaciji (Eurich i sur. 2014).
Samospoznaja je, dakle, početak promjene, a promjena način za ostvarivanje osobnog rasta i razvoja.
Ključna je aktivna uloga pojedinca kao kreatora ili sukreatora vlastitog života.
Posljedica generiranja misli na osnovu samopoimanja i spoznaje stvarnosti jest promjena ponašanja. Ako generira iste misli i ponaša se jednako, čovjek ne može očekivati promjene. Početak promjene u njegovom životu započinje promjenom njegovih misli.
Promjena misli nije jednostavna, nije automatska, ali je vrijedna truda budući da donosi novi ishod, što, u konačnici, vodi do novoga, promijenjenoga čovjeka.
Naime, kako čovjek na svoje misli i ponašanje može izravno utjecati i mijenjati njihov sadržaj, to mu daje aktivnu ulogu. Mijenjajući misli znanjem i spoznajom utječe na ponašanje.
Naše ponašanje uvjetovano je našim mislima, a to nam kao misaonom biću daje bitnu i kreativnu ulogu u kreiranju životnog puta. Učenjem, spoznajom i znanjem oblikujemo misli i možemo ostvariti željene ciljeve te postati ono što želimo biti, što je izuzetno bitno za svakog čovjeka, a naročito za mlade ljude koji se nalaze u formativnom razdoblju života.
Možemo mijenjati misli, a posljedično i ponašanje; sve navedeno bit će popraćeno promjenom emocija koje, pak, opet mogu utjecati na naše ponašanje, a posljedično i na stvaranje i oblikovanje novih misli. Dakle, živimo u jednoj dinamičkoj uvjetovanosti misli, ponašanja i emocija.
Zato čovjek treba aktivno spoznavati svoje misli da bi uvidio njihov utjecaj na svoj život, saznati kamo ga te misli vode kako bi ih, po potrebi, mogao mijenjati.
Samospoznaja, self-koncept ili pojam o sebi ključan je za početak promjene i ima tri dimenzije: znanje o sebi, očekivanja od sebe i vrednovanje sebe (Miljković i Rijavec, 1996).
Prvu dimenziju pojma o sebi predstavlja znanje o sebi i daje odgovore na pitanje: Tko sam ja? Moramo se upitati tko smo. Važno je upoznavati sebe i postati svjestan svojih sposobnosti, mogućnosti, ali i ograničenja. Znanje o sebi nam pomaže da se prihvatimo onakvima kakvi jesmo, da prihvatimo istinu o sebi. Potrebno je vidjeti sebe onakvima kakvi jesmo jer možemo promijeniti samo ono što jesmo, a ne ono što bismo htjeli biti (Miljković i Rijavec, 1996).
Druga dimenzija pojma o sebi je očekivanje od sebe. Svatko od nas očekuje nešto od sebe, ima u svojoj glavi nešto što bi želio postati, ostvariti.
Vrednovanje sebe je treća dimenzija pojma o sebi, a odnosi se na naše procjene kakvi jesmo i kakvi bismo željeli, mogli ili trebali biti. Procjenjujemo koliko vrijedimo u vlastitim očima. Svakodnevno procjenjujemo ono što jesmo i kakvi jesmo, s onim što bismo željeli, mogli ili trebali biti, a rezultat tih procjena je samopoštovanje (Miljković i Rijavec, 1996.). Samopoštovanje je, dakle, osjećaj vlastite vrijednosti koji se odnosi na naše vjerovanje koliko smo vrijedni poštovanja, koliko zaslužujemo postignuće, uspjeh, sreću, prijateljstvo, ljubav i sl. Samopoštovanje je središnji aspekt samopoimanja ili samospoznaje i predstavlja evolutivni aspekt čija je uloga u strukturi samopoimanja suočavanje pojedinca s vanjskim informacijama (Lacković-Grgin, 1994.).
Osobe s visokim samopoštovanjem otpornije su na utjecaje okoline koji nisu u skladu s njihovim vlastitim opažanjima, fleksibilniji su i maštovitiji, te probleme rješavaju na originalnije načine od pojedinaca s niskim samopoštovanjem (Bezinović, 1988.). Takve osobe su pokretači društvenih zbivanja. Zadatak odgojnog sustava, obitelji i institucija, trebao bi biti iznjedriti mlade samosvjesne osobe koji mogu mijenjati društvo.
Pojedinac, dakle, svoju samosvijest može razvijati introspekcijom (promatranjem sebe), ali i promatranjem drugih ljudi iz svoje okoline, te primanjem informacija o sebi od ljudi s kojima je u doticaju. Vrlo važan faktor u stvaranju unutarnje slike o sebi jest tzv. „socijalno ogledalo“, odnosno način na koji drugi ljudi gledaju pojedinca, te utjecaj njihovih razmišljanja o pojedincu na njega samoga. Samosvijest nam, dakle, zbraja sve percepcije koje pojedinac ima o sebi, bilo da su rezultat informacija iz okoline ili pak unutarnjeg života pojedinca, a koje su ključne za izgradnju slike o sebi (Rijavec 1997).
U skladu s tom unutarnjom slikom rađaju se misli, izazivaju emocije, uvjetuje ponašanje.
Razvoj samosvijesti, povećanje samopouzdanja i osobni rast mogu se postići kroz samootkrivanje, odnosno da pojedinac sam iznosi podatke o sebi tako da drugi mogu dati uvid u njegovo ponašanje (Whetten i Cameron, 2011).
Biti samosvjestan znači stvarati pozitivnu sliku o sebi, moći prihvatiti sebe, uočiti svoje vrijednosti, naučiti primati pohvale i kritike, i uspoređivati se jedino sami sa sobom (Rijavec 1997).
Samosvijest, samospoznaja ili samorazumijevanje je preduvjet za psihološko zdravlje pojedinca te je od velikog značaja za produktivno osobno i međuljudsko funkcioniranje, ali i za razumijevanje i suosjećanje s drugim ljudima, što je bitna postavka čovjekova socijalnog određenja.
Samospoznaja je početak promjene, a promjena rezultat ponašanja kao posljedice slijeda misli koje čovjek generira na osnovu samopoimanja i spoznaje stvarnosti kojom je okružen. Samospoznaja je, dakle, temeljna i najbitnija odrednica u promjeni čovjeka i zajednice u kojoj on živi.
Citiranje:
- Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 3. 3. 2023. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=12194>.
- Filipović R., Filozofijski rječnik, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb 2019
- Petz, B. i sur. (2005). Psihologijski riječnik, Naklada Slap: Zagreb
- Stalard P.,(2002). Think Good Feel Good, John Weley & Sons, LTD
- Cherry, K. (2022). Emotions and Types of Emotional Responses. Verywell Mind.
- Hector Garcia, Francesc Miraless.(2016) Ikigai, Penguin books, New York
- Miljković D. i Rijavec M. (2001). Razgovori sa zrcalom. Zagreb: IEP
- Lacković-Grgin, K. (1994.). Samopoimanje mladih. Naklada Slap: Jastrebarsko.
- Bezinović, P. (1988.). Percepcija osobne kompetentnosti kao dimenzija samopoimanja. Doktorska disertacija. Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta: Zagreb
- Whetten, D.A. and Cameron, K.S. (2011.). Developing Management Skills —8th ed.: Publisher, Prentice Hall/Pearson
- Vasta, R. i sur. (2005). Dječja psihologija : moderna znanost, Naklada Slap: Jastrebarsko
- Eurich, T. (2018). What Self-Awareness Really Is (and How to Cultivate It): Harward Business Review, str 2-8. Raspoloživo na: https://hbr.org/2018/01/what-self-awarenessreally-is-and-how-to-cultivate-i
