E sad, čovjek koji JEST vjernik, koji vjeruje u Isusa Krista kao sina Božjega, može se boriti protiv zavisti i ljubo- more. Ali za to je potrebno vlastito iskustvo! Kad te jednom Bog dotakne, kad jednom iskusiš Božju prisutnost i Božju ljubav – onda shvatiš dvije najvažnije stvari u životu. Prvo, da je ta Božja blizina i Božja ljubav – jedino što želiš i jedino što je važno. A drugo, shvatiš da je ta ljubav – neograničena. Da je Bog sveprisutan, istovremeno kod svih nas, i da nas sve može voljeti istom snagom ljubavi.
Od trenutku kad sam odlučila da je moj cilj u životu gledati lice Božje kad umrem – puno mi je lakše. Stalo mi je samo do jedne jedine stvari: do spasenja duše i do Božje ljubavi. A to Bog daje neograničeno i nezasluženo. Kako meni, tako i svima. Nitko Boga ne može oteti! Kako farizejima, tako ni nama. Odnosno, može, Boga mi jedino može oteti moj vlastiti grijeh, ali to nema veze s drugima nego sa mnom. A kako se svatko bori sa svojim grijesima – bez obzira na darove materijalne ili duhovne – kome da zavidiš? U svetačkim životima se vidi kako su se sveci mučili u životu. A kamoli mi ostali ljudi.
Tako, zapravo, nemam na čemu zavidjeti drugima. Materijalni darovi su nevažni, a moj krajnji cilj. Oni su popudbina na ovome svijetu na putu do kraljevstva Božjeg. A biti zavidan na duhovnim darovima? Smiješno! Mogu se samo radovati tuđim darovima. Upravo darovima Duha Svetoga jer su ti darovi, kako lijepo piše u Bibliji: dani na izgradnju Tijela Kristova („Poslanica Efežanima“ 4, 11). To znači Crkve, to znači moje molitvene zajednice. Pa onda ako netko u mojoj blizini ima bilo koji dar – to je Bog dao na moju korist, na moj spas! Pa kako da zavidim bratu ili sestri koji ga imaju? On ga ne može dati samome sebi, on ga može dati samo – meni! Daje ga meni da mi pomogne u ostvarenju mog cilja – očuvanja duše moje i njezina duhovnoga rasta!
Otkad sam to shvatila, postala sam beskrajno zahvalna i na zajednici i na članovima i na njihovim darovima. I molim za svoju zajednicu: za snagu svakog pojedinog člana i vodstva, za duhovnika… jer oni svi zapravo meni služe! Pa da tako barem malo, barem jednim Očenašem na dan, i ja pridonesem!
Sanja Nikčević,
Bitno o bitnome – Mala knjiga duhovnih eseja, DHK, Zagreb, 2023., str. 154-155.
Fotografija: Ivana Grabić
