Nalazimo se na vrhuncu liturgijske godine, u neposrednom pripravi za Vazmeno bdijenje i Uskrs. Ovaj dan je specifičan, dan tišine i šutnje, samoće i smirenosti jer Kralj spava. Bog je umro u tijelu da ljudima dao novu priliku za život. Zastanimo svi u toj tišini i duboko o svemu promislimo. Postoje mnogi elementi o kojima bi mogli razmišljati. Pokušajmo sad na jedan malo drugačiji način, osobniji stati u tišini ispred Isusova groba i same sebe propitati o proteklom vremenu korizme.
Mnogi od nas su proveli korizmu u pokori. Razne su vrste i oblici pokore, ali možemo ih podijeliti u tri glavne skupine. KKC u broju 1434 navodi: „Sveto pismo i Oci naročito ističu tri oblika pokore: post, molitva i milostinja – jer izražavaju obraćenje u odnosu prema samom sebi, u odnosu prema Bogu i u odnosu prema drugima.“
Temelj pokore je da bude izraz obraćenja u odnosu prema samom sebi (post), u odnosu prema Bogu (molitva) i u odnosu prema drugome (milostinja). Ako nedostaje jedna od navedene tri dimenzije posta, post je shvaćen površno i na način koji nam suvremeni svijet nameće, a to je okretanje prema samima sebi. Tada post gubi svoju iskonsku bit i postaje nešto što je samo po sebi dobro, ali nema višu dimenziju. Htio bi da se zaustavimo na trećoj dimenziji posta, a to je milostinja. Danas kršćani rijetko koriste ovaj naziv. Većinom je izmijenjen u odricanje. Pa se ljudi odriču raznih materijalnih stvari, a u konačnici i ne znaju pravi razlog. Odgovor se krije u milostinji! Svrha odricanja je da možemo drugim ljudima udijeliti milostinju. To je dimenzija koja proizlazi iz prve dvije, posta i molitve, a očituje su konkretni darom drugom koji je u potrebi. Ako na kraju korizme svoje odricanje ne pretvorim u milostinju, odricanje mi ničemu nije vrijedilo. Bilo je svrha samo sebi. Neki su u postu, molitvi i odricanje bili uspješniji pa su ustrajali do kraja, a neki su možda posustali negdje na pola puta. U konačnici to nije ni važno. Stanimo u tišinu svoga srca pred Isusom i pitajmo se ne koliko samo dugo postili, molili, odricali se već koji su plodovi posta, molitve i odricanja. Vjerujem da mnogi od nas neće znati konkretno poimence navesti sve plodove, ali ne brinite plodovi pravog posta i molitve bit će vidljivi ljudima s kojim živimo. Očitovat će se u smirenosti, strpljenju oko svakodnevnih stvari i dužnosti. Ne zaboravimo na treću dimenziju. Milostinja, koja proizlazi iz posta i molitve neka bude konkretna pomoć. Oko nas ima puno ljudi koji su u potrebi, potražimo ih, uočimo ih i zapazimo. Tada konkretno djelujmo u tajnosti i uručimo im milostinju, nije važno koliko će ona biti. Neka naša milostinja bude kruna i završetak korizme, uručena kako konkretna pomoć ljudima koji su u potrebi i kao čestitka Uskrsa! Tada ćemo na najsavršeniji način prijeći iz korizme u slavlje Uskrsa.
Ivan Novaković, mag. theol.
