Slavimo završetak liturgijske godine. Ljudi obično na kraju jednoga životnoga razdoblja propituju ono što su u tom ciklusu napravili. Čime su zadovoljni, što je bilo dobro, ali i ističu ono što nisu ostvarili, što nije bilo dobro. Nakon realne prosudbe izvlače zaključke i postavljaju nove ciljeve u idućem razdoblju. Ti ciljevi mogu biti sasvim novi, ali mogu biti i isti, ponovno naglašeni ciljevi iz protekloga vremena koji se u tom ciklusu nisu ostvarili ili su se ostvarili nepotuno, površno.
Istu stvar rade svi oni koji poznaju Krista. U nekim trenucima, kao što je završetak godine, propitivanje je potrebnije i važno ga je napraviti temeljito. Iz temeljitoga propitivanja dobivamo jedan cjelovitiji i potpuniji uvid na osobni život i područja koja je potrebno mijenjati. Pokušajmo sad na jedan malo drugačiji način, osobniji, stati na kraju liturgijske godine, pred Krista i same sebe te se upitati neke stvari. Najpoznatija slika općeg suda nalazi se u evanđelju po Mateju (Mt 25,31-46). Jasno i precizno je naznačeno po kojim će kriterijima Sudac suditi čovječanstvu i pojedinačnom čovjeku. Kada ovaj tekst analiziramo sa srednjoškolcima vrlo jednostavno prepoznaju koji su kriteriji po kojima ćemo biti suđeni i bez ikakvih poteškoća izvlače zaključke što im je u životu potrebno čini. Prepoznaju sva ona djela koja su za čovjeka put u vječni život ( primjer: gladna nahraniti), a isto tako i sva ona djela koja su za čovjeka put u vječnu muku (primjer: gladna ne nahraniti), a jedan od drugih se samo razlikuju u prefiksu – ne.
Ovaj dio ne treba posebno tumačiti. Lako ga je razumjeti, a na svakom od nas je odluka hoćemo li ovaj kriteriji primjenjivati u vlastitom životu ili ne. Otiđimo sada korak dalje. Usmjerimo oštrice ovih riječi na osobni život. Nama je najčešće lakše prepoznati Krista u drugima, ali prepoznati Krista u nama samima nam je puno teže. Krist je u nama! To nikada ne smijemo zaboraviti. Danas smo svjedoci da mnogi u našem društvu prema sebi imaju jako stroge kriterije. Puno lakše opraštaju drugima nego sami sebi. Takvi čini rezultiraju da se u čovjeku sakuplja negativa energija, misli, a ako se na vrijeme ne oslobodi takvih negativnosti rezultat može biti koban. Čovjeka mogu odvesti u pesimizam, beznađe. Glavna karakteristika Kristova učenika je NADA. Svjedoci smo da se negativni val mišljenja proširio u društvu. Krist nam svima viče: “Ne boj se!” Prepoznajmo Krista koji je u nama. To je onaj Krist prema kojemu ćemo biti suđeni, jesmo li mu pritekli u pomoć ili ne. Jesmo li Krista u sebi prepoznali? Jesmo li ga nahranili pozitivnim mislima? Jesmo li ga napojili na izvoru neprolaznih vrijednosti? Jesmo li ga kao stranca primali? Jesmo li ga zaogrnuli nadom u vječnost? Jesmo li ga kao bolesnika i zarobljenika zauzeto pomogli i sa strpljenjem saslušali i savjetovali? Krist u nama čeka, potrebno je samo da ga primijetimo i da mu vrijeme posvetimo, nikada nemojmo zaboraviti da Kristu pomažemo pomažući drugim ljudima, ali isto tako imamo dužnosti pomoći Kristu koji se nalazi u nama samima. Kada tome Kristu, skrivenu u našoj nutrini posvetimo svoje vrijeme, Kristov odgovor neće izostati i već sada i ovdje okusit ćemo dio one radosti koja nas čeka u nebu nakon ovoga života u potpunom zajedništvu u ljubavi Oca, Sina i Duha Svetoga. Ta radost u nama će osnažiti nadu i dati snage da u svim životnim okolnostima, bile one ne znam koliko teške i dramatične sačuvamo pogled na Krista. Krista koja nas diže kada padamo, kada smo bezvoljni potiče, kada klonemo hrabri i viče nam: “Ne boje se!”. Krist je već prošao kroz sve naše borbe i padove te nam daje nadu koja nas čuva i snaži kako bi sve negativno preživjeli i već danas okusili ljubav Kristovu koja osvjetljava naše živote!
Ivan Novaković, mag. theol.
