Biblijski ili kršćanski motivi mogu se pronaći i u kršćanskoj književnosti ili umjetnosti, osobito u filmovima koji su nadahnuti biblijskim pričama ili sadrže općenito kršćansku poruku.
Biblijski je jezik vrlo specifičan. To se uočava primjerice ako se čitaju poslanice sv. Pavla. On svakoj zajednici drugačije piše. Jedne temeljito poučava, druge kori i bodri, treće odvraća od kompromisa u vjeri, četvrtima šalje poruku radosti… Da bi se djeci i mladima prenijela poruka biblijskoga teksta, treba kao i kod sv. Pavla odgovoriti na roditeljska i dječja egzistencijalna pitanja. To se može učiniti jedino ako se komunicira s tim tekstom. U suprotnom biblijski se sadržaji prenose na mehanički, neživotan način. Samo nakon uspješna uspostavljanja osobnoga susreta s tekstom može se govoriti o njemu na uvjerljiv, životan, autentičan način, tako da se pokaže njegova povezanost sa životom[1].
Između biblijskoga teksta i života slušatelja i čitatelja treba se roditi životni odnos. Stil života uspješnoga čovjeka u biblijskom smislu podrazumijeva njegovanje odnosa sa svojim Bogom. Onaj tko živi povezan sa svojim Bogom, tko živi od njegove riječi, na njoj se nadahnjuje, iz nje crpi snagu, prebire je u svom srcu.
Biblijski ili kršćanski motivi mogu se pronaći i u kršćanskoj književnosti ili umjetnosti, osobito u filmovima koji su nadahnuti biblijskim pričama ili sadrže općenito kršćansku poruku. Tako primjerice niz romana Tesse Afshar, Louisa de Wohla, M. D. O’Briena i C. Lewisa mogu pomoći u približavanju kršćanskoj poruci, kao i klasik »Heidi«, »Babettina gozba« i dr. Nasuprot nizu za odgoj upitnih, ali vrlo čitanih knjiga o Harryju Potteru J. Rowling u kojima se promovira okultna, magijska praksa i čarobnjaštvo, knjiga »Hobit« ili trilogija »Gospodara prstenova« J. R. R. Tolkiena, tj. »Kronike iz Narnije« C. Lewisa mogu pomoći u biblijskom odgoju, ali i odraslima produbiti istine vjere jer obiluju biblijskim i kršćanskim simbolima, motivima i analogijama.
Biblijski tekst najispravnije je rabiti u izvornom obliku. Jasno, mogu se upotrijebiti i dječje Biblije, samo pritom treba paziti na kvalitetu teksta, a osobito ilustracije, jer djeca imaju smisao za detalje i ne odvajaju stvarnost od mašte. Funkcija biblijskoga teksta bit će ostvarena ako čitatelj u kontaktu s njim taj tekst bolje razumije, doživi, moli s njim kako bi ušao u komunikaciju s porukom koju tekst u sebi nosi i aktualizira je u svom životu, živi od te riječi, njome se hrani, nadahnjuje, jača i tako je utjelovi u svoj život.
Ispravna komunikacija s Biblijom zahtijeva aktivni angažman čitatelja sa svih pet osjetila. To znači da tekst treba tako pročitati da ga se vizualizira i kontemplira, da se vide prostor i likovi, da ih se čuje, da ih se opipa, pomiriše zrak oko njih, kako bi se otkrila poruka koju tekst skriva. Zato je za aktualizaciju biblijske poruke holistički pristup biblijskomu tekstu najpogodniji jer ga tako može svatko za sebe sve više otključavati ulazeći u dubinu poruke koja mijenja iznutra[2].
prof. dr. sc. Jadranka Garmaz
[1] O pristupu Bibliji više u: William J. Harrington, Uvod u Bibliju. Spomen objave, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1987.; Celestin Tomić, Pristup Bibliji. Opći uvod u Sveto pismo, Zagreb 1986.; Nikola Hohnjec, Ulaz u svijet Biblije: opći uvod u Sveto pismo, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2001.
[2] O holističkim i iskustvenom učenju više u: Ivica Jurić, Iskustveno učenje na primjeru snova u geštalt pedagogiji, u: Bogoslovska smotra, 90 (2020.) 4, 823-839. Integrativna kršćanska geštalt pedagogija program je kojim se stječu kompetencije holističkog pristupa biblijskim tekstovima polazeći od vlastitih biografskih resursa. Više o tome na mrežnim stranicama Katolički bogoslovni fakultet Split: https://gestalt.kbf.unist.hr/opis-programa/ (pristup 25. 1. 2022.).
