Ako ne težimo Božjoj blizini, izgledno je da ćemo se od Njega udaljiti.
Dojam da smo zadovoljni svojim duhovnim životom i da ne osjećamo potrebu za rastom u našem odnosu s Bogom može nam se činit vrlo primamljivim.
Međutim, prema riječima pape Benedikta XVI., ako ne idemo naprijed, neizbježno ćemo nazadovati.
Svoja razmišljanja iznosi u korizmenoj poruci (2012.), objašnjavajući kako Crkva nastavlja rasti u punoj “zrelosti”.
Vrijeme koje nam je dano u ovom životu dragocjeno je za razlučivanje i vršenje dobrih djela u ljubavi Božjoj. Na taj način sama Crkva neprestano raste prema punoj Kristovoj zrelosti (usp. Ef 4,13). Toj dinamičnoj perspektivi rasta doprinosi naša predanost da potičemo jedni druge u ostvarenju punine ljubavi i dobrih djela.
Za Benedikta XVI. ključno je uvijek težiti savršenstvu, čak i ako ga ne možemo u potpunosti postići u ovom životu. Smatrao je da je važno uvijek ići naprijed i rasti u duhovnom životu.
Duhovni učitelji nas podsjećaju da u životu vjere, oni koji ne napreduju neizbježno nazaduju. Draga braćo i sestre, prihvatimo pravovremen poziv, danas kao i uvijek, da težimo „visokom standardu običnog kršćanskog života“ (Novo Millennio Ineunte, 31). Mudrost Crkve u priznavanju i proglašenju određenih istaknutih kršćana blaženima i svetima također ima za cilj potaknuti druge da oponašaju njihove kreposti.
Iako možda nikada nećemo postati kanonizirani sveci nakon smrti, svi smo pozvani težiti svetosti u našim životnim prilikama.
Možda nije lako i možda nikada ne postignemo savršenstvo u ovom životu, ali važan dio tog pothvata je nastojanje, stalna želja da volimo Boga svakim danom sve više i više.
dr. sc. Angelina Gašpar
Izvorni tekst: https://aleteia.org/2023/02/24/how-a-lack-of-progress-in-the-spiritual-life-can-lead-to-regression
Fotografija: Ante Vučković