Jedna od pamtljivijih filmskih scena u filmskoj industriji uopće za mene je ona iz kultnoga filma Sedmi pečat[1] Ingmara Bergmana. Po povratku iz rata u Švedsku križar Antonius Block na obali susreće personificiranu smrt. Antonius smrti ponudi partiju šaha kojom bi odgodio umiranje, pobjedom bi zaslužio život, dok bi ga u slučaju poraza smrt zasužnjila.
Priznajem kako me je oduvijek privlačio šah i od malih nogu sam htio biti vrhunski šahist, ali, nažalost, nije mi dano. Interes za šah nanovo je oživjela Netflixova miniserija Damin gambit te je ujedno osvijestila praksu podcjenjivanja žena prisutnu u tome sportu. Danas se šahistice natječu u mješovitoj konkurenciji zajedno s muškarcima, ali postoji i zasebna ženska konkurencija u kojoj je muškarcima zabranjeno natjecanje. Pitam se zašto i što će biti kada se krenu muškarci natjecati u ženskoj kategoriji? Šahovska velemajstorica, Mađarica Judit Polgár ostvarila je najbolji plasman u povijesti natječući se s muškarcima u mješovitoj konkurenciji[2], a danas u prvih 100 nema nijedne žene[3] iako je Kineskinja Hou Yifan, trenutno 101. na mješovitoj listi te prva na ženskoj listi, povremeno znala ulaziti u top-100[4]. Ne sumnjam da je tijekom povijesti bilo podcjenjivanja i omalovažavanja, što je Damin gambit aktualizirao, a danas je svakako jasno da žene mogu igrati s muškarcima i pobjeđivati, ali samo ideologija može kultivirati logičke skokove koji činjenicu da žene mogu pobjeđivati muškarce proširuju na tvrdnju da žene na vrhunskoj razini dugoročno mogu biti jednako uspješne kao i muškarci jer očito to nisu. Danas svatko može igrati, pogotovo u zapadnim zemljama, tako da fraze o emancipaciji i nekim budućim uspjesima više ne prolaze, a na Istoku, točnije u SSSR-u, sudjelovale su na službenim natjecanjima skoro cijelo stoljeće.[5] Voditelj maloga šahovskog kluba na otoku na kojemu sam radio strepio je od jedne osmašice, nazovimo je lastovskom Judit Polgár, koja ga je znala često pobjeđivati. Već neko vrijeme nagovaram kćeri da se upišu u šahovski klub i igram s njima od malih nogu, još otkada su prevrnule šahovsku ploču u lonac te od figurica skuhale slastan ručak, te navijam za njih kada igraju protiv sinova obiteljskih prijatelja. S druge strane, skeptičan sam oko toga koliko bi bila ravnopravna neka sutrašnja partija između njih i izraženoga muškog singletaskera u igri bez vremenskoga ograničenja. Šah je prostorna igra, igra percepcije i važna je cjelokupna fizička priprema koja pospješuje koncentraciju. Mozgovi muškaraca i žena nisu jednaki iako su u mnogih ljudi približno slične funkcionalnosti. Neuropsihijatar Herbert Lansdell dokazao je kako muškarci i žene bivaju različito pogođeni oštećenjem potpuno istoga dijela mozga prilikom moždanoga udara, ali pokazuju i različitu uspješnost u oporavku nakon operacije nekoga dijela mozga poput temporalnoga režnja.[6] Pri oštećenju desne strane mozga muškarci su loše prolazili u pokusima snalaženja u prostoru, dok je ženama sposobnost snalaženja bila jedva narušena, a pri oštećenju lijeve polovice mozga žene su uglavnom sačuvale govornu sposobnost, dok su je muškarci većinom izgubili.[7] Poznato je da su ženama moždane polutke bolje povezane jedna s drugom[8], dok je u muškaraca bolja povezanost neurona unutar samih polutki. Eleanor Maguire u jednoj od poznatijih studija na polju neurologije[9] dokazala je neuroplastičnost mozga.[10] Isti dio mozga (hipokampus) koji je aktivan dok londonski taksisti manevriraju ulicama grada bez pomoći GPS-a iznimno je aktivan i kod vrhunskih šahista kada traže najbolji mogući potez tijekom partije. Pitam se zašto su među ispitanicima u istraživanju bili samo muškarci!? U šahista su kao i u taksista ključni mehanizmi pronalaženja obrazaca kao i specifičan način pamćenja s pomoću grupiranja elemenata – primjerice, povezivanje 5 do 6 karakteristično raspoređenih figurica na ploči u jednu jedinstvenu cjelinu. Prirodna prednost vezana uz prostornu orijentaciju u muškaraca već je znanstveno dokazana, a moj je iskustveni dodatak da se žene bolje i češće fokusiraju na detalje, dok muškarci bolje uočavaju koncepte i uzorke. Teško je istovremeno biti usmjeren na detalj i na kompletnu sliku situacije. Još samo da žene izmisle neku planetarno popularnu igru u kojoj će fokus biti na detaljima i verbalnim sposobnostima, pa ćemo imati potpuni trijumf feminizma. Užitak mi je igrati Pictionary sa svojom suprugom u paru protiv koga god jer, kada ta krene sa sufiksima i prefiksima, glagolskim pridjevima kako trpnim tako i radnim, koje u jednoj minuti s lakoćom recitira, kombinira i rotira, pobjeda bi nam bila zagarantirana da ja ne crtam poput osnovnoškolca i da nakon jednoga do dva pokušaja pogađanja riječi potpuno ne potonem u očaj. Često mi se dogodilo da nakon jednoga pokušaja i promašaja pogađanja nacrtanoga pojma ostanem bez riječi sve do kraja minute. Rado bih snagom volje to promijenio, ali jednostavno ne ide.
Tijekom povijesti bilo je mnoštvo promjena u igri šaha koje su uglavnom bile povezane s društvenim trendovima određenoga povijesnog razdoblja, što je sigurno jedan od pokazatelja opravdanosti početne premise koja spaja šah i život. S obzirom na rečeno, predlažem jednu poduzetničku ideju na kojoj bi se moglo zaraditi. Naime, moglo bi se krenuti u proizvodnju LGBT varijante šaha koja će stajati uz bok perzijskoj, indijskoj, ruskoj i mnogobrojnim drugim varijantama. Oba bi igrača u bilo kojemu trenutku mogla odabrati kako će se figurice kretati poljima duginih boja, a ako netko bude matiran, može proglasiti kraljicu kraljem i nastaviti igru. Pravila su ionako nazadna, diskriminatorna te ometaju slobodu izražavanja. Neka igre započnu!!!
[1] Sedmi pečat (Det sjunde inseglet), Ingmar Bergman, 1957.
[2] Osmo mjesto na FIDE-ovoj ljestvici, 2005.
[3] Srpanj 2022.
[4] Ostvarila je 83. mjesto u mješovitoj konkurenciji 2017.
[5] Više o povijesti i razvoju igre vidi na: https://www.britannica.com/topic/chess/History.
[6] Lansdell, H. (1989). Sex differences in brain and personality correlates of the ability to identify popular word associations. Behavioral Neuroscience, 103(4), 893–897.
[7] Isto.
[8] Nisam pronašao nijedno ozbiljno istraživanje koje bi ovo demantiralo, već se uglavnom znanstvenici ne slažu u kojoj je mjeri vezivno tkivo između polutki (corpus callosum) u žena gušće i kako klasificirati razlike, jer je u nekim predjelima razlika u žena znatno izraženija, dok je u nekim predjelima približno ista kao i u muškaraca ili je uopće nema. Pretpostavka je da je upravo više bijele moždane tvari u ovome dijelu mozga odgovorno za sposobnost multitaskinga, izraženoga češće u žena nego u muškaraca.
[9] https://www.pnas.org/doi/10.1073/pnas.070039597.
[10] Struktura i funkcionalnost mozga mogu se mijenjati učenjem i vježbom te se aktivniji dijelovi mozga šire i preuzimaju okolna manje aktivna područja te se povećava količina sive moždane tvari. Iako se naprvu čini kako navedeno ide na ruku pobornicima rodnih koncepata, na koncu se događa da se dobivanjem dodatne zapremnine mozga samo proporcionalno povećavaju urođene razlike između muškaraca i žena koje dokazano postoje u hipokampusu i parijetalnome režnju. Tko je u startu bio dobar u nečemu (prostornome mapiranju i orijentaciji), s dodatnom zapremninom bit će još i bolji.
Mario Milovac, mag. theol.
