Obilježili smo Majčin dan i mnogi su zasigurno osvijestili emocije prema svojoj majci.
Nepoznati autor jednom je napisao: „Život ne dolazi s uputama za korištenje, dolazi s majkom.” Naš je život došao na svijet uz pomoć i ljubav jedne žene koja je taj život obilježila na jedinstven način. Majku nam je dao Bog da bi nas iznjedrila u krilu svoje ljubavi, odgojila i osposobila za život, da bi nas svojom ljubavlju jačala u teškim trenutcima, da bi nam pružila ruku i pokazala u koju se luku uvijek možemo vratiti. Majka je sigurno utočište, ali i put do nas samih, do temeljnih odrednica naše osobnosti.
Majka je jedna i jedina, i odnos s njom definira nas u životu.
Sve žene nemaju sreću postati majke, ali sve žene i svi muškarci imaju majku, i to je jedinstvena životna poveznica i jedinstveno iskustvo pripadnosti koje svatko od nas može posvjedočiti. Otac je, naravno, podjednako bitan u stvaranju nove osobnosti svojih potomaka, ali u ovom trenutku pogled usmjeravamo na važnost majke u životu djeteta, na značenje odnosa majke i djeteta u formiranju nove osobe.
Što je to što određuje majku kao najbitniju osobu u našem životu?
Na to pitanje odgovor je u osnovi jednostavan: LJUBAV. Erich Fromm jednom je napisao „Majčina ljubav je mir. Ne treba je pribaviti i ne treba je zaslužiti.”
Kako to zaista izgleda u našim životima i kako se ljubav manifestira u majčinu odgoju njezina djeteta, uvelike ovisi o tome na koji je način ona primala ljubav tijekom svojeg odrastanja, kako je ona formirala svoj stil roditeljstva. Majčin stil roditeljstva bitan je temelj našega razvoja i ovisi o njezinim karakteristikama ličnosti kao žene, koje su dominirale i prije nego što je postala majka, ali sad u majčinstvu postaju izražene u jednom drugom obliku. Postoje različite uloge koje žena, ovisno o karakteristikama ličnosti, odgoju i odnosu s vlastitom majkom, može zauzeti u odgoju svoje djece i tako kreirati svoj roditeljski stil.
Za majku je bitno osvijestiti što je to primila u odnosu sa svojom majkom i što unosi u odnos s vlastitom djecom kako bi mogla upravljati mogućim neslaganjima i napetostima. Tako majka može zauzeti različite uloge; primjerice, može zauzeti ulogu savršene, preambiciozne, ambivalentne ili kontrolirajuće majke te svojim stilom odgoja definirati formiranje osobnosti svoga djeteta. Majka bi trebala moći uvidjeti na koji način uloga koju zauzima u odgoju svojega djeteta utječe na dijete te modelirati vlastito ponašanje prema karakteristikama djeteta kako bi se dijete oblikovalo na što bolji način i uspjelo razviti Bogom dane talente i karakteristike osobnosti.
Savršena majka, koju krasi požrtvovnost i potpuno poistovjećivanje s majčinstvom, može prenositi poruku na potomke da je majčinstvo moguće samo uz prekomjernu brigu i žrtvu, posvećenost i odgovornost te time, primjerice, kod svoje kćeri dovesti do odbijanja uloge majke. Iz pozicije njezine kćeri takva uloga nije privlačan uzor s kojim bi se ona poistovjetila, odnosno može biti odbijajuća jer kroz takvu prezentaciju majke ona shvaća da žena potpuno gubi svoju ulogu žene kako bi mogla biti majka. Kod sina pak može izazvati poteškoće u izboru buduće životne partnerice koja nikada neće biti tako „savršena”. Takve savršene majke mogu doživjeti poteškoće kada djeca odrastu jer se neće moći nositi s prestankom uloge. Gubitak njihove dotadašnje uloge može značiti potpuni gubitak njihova identiteta i stvoriti dodatne probleme u zrelim godinama.
U ulozi preambiciozne majke često su žene koje su tijekom svojeg života bile usmjerene na različita postignuća i karijeru. One teško prelaze u ulogu majke i od svoje djece zahtijevaju ostvarivanje svojih želja i ciljeva. Takav obrazac majčinstva popraćen je nedostatkom prave ljubavi, što kod djece stvara manjak samopoštovanja, neprestano traženje priznanja i stalne potrebe za istinskom ljubavlju. Djeca imaju potrebu postizanja uspjeha i postignuća kako bi zaslužila roditeljsku ljubav. Oni žele zadobiti ljubav koju nisu dobili samim time što postoje, što su majčina i Božja djeca, nego zbog svojih talenata, uspjeha, priznanja. U odrasloj dobi riječ je o osobama kojima nedostaje brige i ljubavi za sebe, koje neprestano rade i traže priznanje vlastite vrijednosti kroz „uspjeh”, visoke pozicije, dobre plaće i zavidna postignuća.
U ulozi ambivalentne majke žene su koje prolaze kroz znatne poteškoće s izmjenjivanjem uloga majke i žene. U jednom trenutku mogu biti prilično pozitivne i podržavajuće za svoje dijete, a u drugom potpuno nezainteresirane i ravnodušne, što kod djeteta stvara zbunjenost. Stručnjaci kod ove uloge naglašavaju problematiku shvaćanja da je dijete svojim dolaskom na svijet majci oduzelo život kakav je imala prije uloge majke. Takvo razmišljanje prisutno je kod mnogih žena, iako one to ne izražavaju zbog straha od neodobravanja drugih. One u takvim situacijama mogu svoj doživljaj stvarnosti kanalizirati kao negativnu emociju prema djetetu. Tim je ženama potrebna pomoć kako bi shvatile da njihov identitet, potrebe i ciljevi nisu nestali rođenjem djeteta, da se trebaju moći zauzeti za sebe, ali da je odgoj djeteta jedna od njihovih velikih uloga te da odnos prema djetetu na njemu ostavlja otisak, što često nisu svjesne.
U ulozi kontrolirajuće majke žene su čiji je roditeljski stil autoritaran, odnosno svodi se na prekomjernu kontrolu i manjak autonomije djeteta. Taj stil odgoja ne ostavlja prostora za kompromis i često je popraćen verbalnim uvredama. U takvom obliku odnosa ljubav se zaslužuje samo određenim postupcima koje majka zahtijeva, odnosno visokim postignućima i ostvarenjima koje dijete postiže kako bi majka bila zadovoljna. Djetetu je teško podnijeti takav kontrolirajući stil koji ne dopušta da se razvija osobnost djeteta. Poseban je utjecaj takvih majki na kćeri zato što majke za njih imaju specifične smjernice kako trebaju izgledati, ponašati se i funkcionirati u odnosima, što često dovodi do nesuglasica i sukoba. Često kćeri suočene s takvim stilom roditeljstva „pobjegnu” iz takva odnosa direktno u partnerski, bez da su proradile svoje emocionalne patnje iz djetinjstva. Takav postupak može voditi u loš oblik partnerskog odnosa te posljedično dovesti do zauzimanja uloge majke koja vodi u neadekvatno roditeljstvo bez obzira na ljubav koju osjeća za svoje dijete.
Biti majka mladoj osobi koja postaje samostalna, širi svoja krila i postaje žena ili muškarac za jednu majku može biti emocionalno jako zahtjevno. Nerijetko nastaju brojni konflikti koje treba znati rješavati. Treba se znati nositi s izazovima koje u njihov odnos donosi nova osobnost djeteta koju treba istovremeno moći prihvatiti i formirati. Rješavanje toga izazova uvelike ovisi o majčinu odgojnom stilu, a on između ostaloga ovisi o majčinu samoprihvaćanju, ljubavi prema samoj sebi i odnosu prema vlastitoj majci. Majka mora biti svjesna da se njezine karakteristike ličnosti mogu razlikovati od djetetovih i da je to samo po sebi izvor napetosti od prvog dana. Kad majka dobije dijete koje je potpuna suprotnost njoj, koje, primjerice, treba animaciju i zabavu, stalno istraživanje koje testira postojanje granica, a ona sama, primjerice, treba mir i staloženost, to može majku dovesti do teškog upravljanja svakodnevnim izazovima, do emocionalnog ruba i pucanja. Zato majke trebaju podršku partnera, odnosno očeva koji će biti angažirani i uključeni u odgoj od prvog dana.
Činjenica je da će se napetosti u odgoju javljati i da će ih uvijek biti, ali je važno naučiti upravljati njima. Situacije u kojima najčešće dolazi do izraženih napetosti jesu one u kojima dijete traži neovisnost, identitet i slobodu. Iako su te faze najčešće u adolescenciji i mlađoj odrasloj dobi, mogu se pojaviti bilo kada. Na majci je da nauči kako produktivno upravljati tom napetošću i regulirati vlastite emocije koje se javljaju, kako bi mogla pomoći svojoj djeci da i oni nauče regulirati svoje emocije. Nitko joj nije o tome govorio, nisu je učili o tome, a sada mora upravljati tako bitnim područjem kreiranja nove osobnosti. Pred sam kraj školske godine izazova u koordinaciji odnosa s djecom sve je više. Kako postaviti granice, potaknuti izgrađivanje odgovornosti, poštovanja i moralnih postavki, a opet ostaviti prostor za slobodni razvoj osobnosti i kreativnosti djeteta – to je pitanje koje ima svaka majka i pokušava ga riješiti na najbolji mogući način i s ljubavlju koju trenutno može dati svome djetetu.
Korake za životni ples koji majka pleše s vlastitom djecom treba stalno učiti, svaki dan uvježbavati i težiti sinkronizaciji. Nije sve znanje kod majke. Dijete svojom osobnošću uči majku nekim njoj nepoznatim i novim situacijama, samo treba pratiti korake. Ponekad majka u tome treba pomoć jer se ne snalazi, treba liječenje svojih emocionalnih rana kako bi istinski pokazala ljubav u novoj izazovnoj situaciji, jer majka nije kamen – ona je stijena.
Razumijevanjem važnosti odnosa između majke i djeteta spoznajemo na koji nas način jedan takav odnos formira te uočavamo važnost propitivanja neslaganja koja se javljaju u tom kompleksnom obrascu suživota majka-dijete kako bismo intervencijom u smislu vlastite promjene mijenjali budućnost svoje djece.
Bog nam je dao majku kako bi naš život imao kompas, kako bismo uvijek znali gdje smo i gdje pripadamo.
mr. sc. Zdenka Mrdeša-Rogulj, dr. med.
