Mojsije je imao jako teško i neizvjesno djetinjstvo, budući da je odrastao gotovo bez roditelja. Na to nas podsjeća već sam početak Knjige izlaska koja tek usput spominje njegove roditelje. I zato će pripovijest o Mojsiju vjerojatno najdublje doživjeti dijete bez vlastitih roditelja. Pitanje »Tko sam ja…« (Izl 3,11) nitko sebi ne postavlja tako egzistencijalno i tako učestalo kao djeca bez roditelja, uključujući skrbnike, a u mnogim slučajevima i zamjenske roditelje.
Pored djece bez roditelja Mojsije zastupa sudbinu brojne djece suvremenog doba koja unatoč životu u vlastitoj obitelji gotovo da i ne poznaju roditelje. Danas ima mnogo djece, maloljetnika i odraslih, koji su »iznutra« na tragu Mojsijeve životne pripovijesti. Bogu hvala – i njih i sve nas, Mojsije u biblijskim pripovijestima poziva i uvjerava da život nikad nije tako težak da bismo smjeli očajavati. Baš naprotiv, iz svake uspješno proživljene tjeskobe i prevladane teškoće izlazimo još jači. S vidika psihologije odgoja Mojsije donosi značajnu novost koja za današnje vrijeme ima neprocjenjivu vrijednost unutar psihologije učenja i poučavanja. Naime, Mojsije nam daje primjer kako smo, uz Božju pomoć i pozitivnu energiju u sebi, sposobni preživjeti i prevladati svaku, pa i najtežu i najzahtjevniju tjeskobu, te na temelju proživljenih iskustava jačati svijest o vlastitim sposobnostima. Čovjek koji se prema tadašnjem zakonodavstvu nije smio ni roditi postao je simbolom hrabrosti i utjelovljenjem izvanrednih životnih pregnuća i ideala koji nas nadahnjuju upravo u najtežim trenucima i najgorim tjeskobama. Njegovo poimanje samog sebe postalo je unatoč tjeskobama i mnogim negativnim i otežavajućim predznacima tako pozitivno i snažno da je već u tadašnjem životnom okruženju postao natprosječno brzo vodeća osobnost i mnogim očajnicima orijentacijska točka koja ih je usmjeravala i ohrabrivala za sljedeći korak u životu. Mojsije nas pogotovo s vidika pouzdane komunikacije s Bogom, po kojoj živi, djeluje i ljubi, te tako uspješno prevladava teške prepreke, »ipso facto« poziva na identifikaciju s njim u mnogim situacijama u kojima nam kao »typos« vjernika otvara vrata dubokih iskustava vlastitog vjerovanja.
Mojsija nećemo interpretirati kao političkog vođu, gdje su također mogući različiti pristupi. Čak će i teološka interpretacija biti jako ograničena. Ali ćemo zato s njim izgrađivati vlastitu osobnost, učiti se odrastanju i putovanju kroz život, te istovremeno – uz Božju pomoć – uspješno prevladavati prepreke. U tom smislu Knjiga izlaska nije povijest, već težnja i konkretan život svakog čovjeka i svake zajednice, od obitelji do naroda i sveukupnog čovječanstva. Na Eksodus (Izlazak) nećemo gledati kao na bijeg pred fizičkim neprijateljima ili kao na vojničko osvajanje novih teritorija, već kao na unutarnje događanje, ili drugim riječima, kao na duševno putovanje iz ropstva grijeha u obećanu zemlju Božje ljubavi i slobode. Na tom putu mi ćemo se na Mojsijevom primjeru odgajati i izgrađivati kao osobe. Boga ćemo doživljavati kao odgojitelja koji »nevrijednog slugu« može odgojiti i transformirati u jaku, hrabru i pouzdanu osobnost, osobnost kojoj se možemo obratiti u svako doba i u svakoj situaciji. Opetovani susreti s pripovijestima o Mojsiju kao djetetu i odraslom čovjeku uče nas prevladavanju sumnji i strahova te vjerovanju i ljubavi prema životu. S vidika izgrađivanja pozitivnog poimanja sebe samih vrlo je važno da se s Mojsijem susrećemo u svim razdobljima života. Unatoč različitim relevantnim pristupima i interpretacijama Knjiga izlaska je prije svega »pripovijest o Mojsiju«, koja prikazuje sva njegova životna razdoblja te se i edukativno odnosi na sva razdoblja. Može se dogoditi da za vrijeme čitanja, meditiranja i aktivnog uživljavanja u tu knjigu dođemo na iskustvenom i kognitivnom području do novih spoznaja koje će biti usmjerene u »proživljene« godine, što će nas potaknuti na to da vlastitu prošlost ponovno doživljavamo, da je iskustveno reinterpretiramo te tako prepoznajemo kao neiscrpan izvor novih snaga. Taj oblik iskustvenog učenja ne može biti nikad do kraja iscrpljen, a ide tako daleko da na kraju nećemo u identifikaciji mi promatrati Mojsija, nego će on promatrati nas i savjetovati nam kako postupati u situacijama koje su slične njegovim.
prof. dr. sc. Stanko Gerjolj
Fotografija: Ante Vučković
