Smjer u psihoterapiji, transakcijsku analizu, razvio je Eric Berne davnih 50-ih godina. Nastala je na temeljima psihoanalize, iz koje su se razvili svi psihoterapijski pravci.
Osnovni koncepti TA-a vrlo su praktični i razumljivi za razumijevanje psihologije čovjeka, te bih ih ovdje voljela predstaviti.
Jedan od najvažnijih koncepata je podjela psihološkog dijela čovjeka na tri tzv. ego stanja: Roditelj, Dijete i Odrasli[1]*.
Roditelj je dio u nama koji se razvio u našeg unutarnjeg roditelja. On kopira misli, ponašanja i osjećaje naših stvarnih roditelja ili roditeljskih figura. Pomaže nam da i sami postanemo roditelji svojoj djeci jer smo od svojih roditelja naučili kako. „On zna“ kako prijeći ulicu bez da stradamo, kako pozdravljati druge ili zašto trebamo prepustiti mjesto starijoj osobi. Dakle, sve ono dobro i pozitivno što su nas roditelji naučili.
Međutim, ego stanje Roditelj nosi i svoj negativni dio. Kad god roditelji nisu odobravali neko naše ponašanje, kad god su nas kritizirali, ismijavali ili omalovažavali, a možda čak i fizički zlostavljali, taj je dio ostao u nama u vidu tzv. Kritičkog ili Odbacujućeg Roditelja, koji sve što osjećamo i činimo prosuđuje, ne odobrava, osuđuje, kritizira i odbacuje.
Svi negativni utjecaji naših stvarnih roditelja i roditeljskih figura, poput djedova i baka, učitelja, svećenika i dr., ostaju u nama i u odrasloj dobi u vidu ego stanja Roditelja.
Događa nam se, stoga, u odrasloj fazi da, kada nešto pogriješimo, upadnemo u stanje samoodbacivanja ili samoosuđivanja.
Naravno, snaga Kritičkog roditelja u nama ovisi o tome kako smo prošli u djetinjstvu. Kakve smo roditelje imali i koliko smo imali dobru osnovu da se izborimo za sebe. No, u svakom slučaju, u svakome od nas postoji dio koji nas procjenjuje, ne odobrava, kritizira, a ponekad i odbacuje. Taj se dio „pali“ u situacijama kada nešto nismo uspjeli, nismo dovoljno dobro napravili i slično. Često nas baca u vrlo teške i negativne osjećaje, koji pripadaju drugom dijelu, tzv. ego stanju Dijete.
U Djetetu se nalaze misli, uvjerenja, osjećaji i ponašanja iz djetinjstva. Drugim riječima, kada se u nama aktivira ego stanje Dijete, osjećamo, razmišljamo i ponašamo se kao da smo još uvijek dijete.
Dok smo bili djeca, od iznimne nam je važnosti bilo odobravanje roditelja. Djetetu je najvažnije da ga roditelj voli i prihvaća. Budući da je Dijete ovisno o roditelju, ako je drugačije, u njemu se budi osjećaj nesigurnosti, pa čak i opasnosti za život. Najvažniji nagon u nama je nagon za preživljavanjem. Dijete je mudro – ono vrlo brzo uči što je važno za preživljavanje, a u tome odlučnu ulogu ima udovoljavanje roditelju. Tako se razvija Adaptirano dijete – dijete koje postupa protivno vlastitim potrebama i željama ako nije shvaćeno i viđeno, jer želi udovoljiti roditelju i time si osigurati najbolje uvjete za preživljavanje.
Adaptirano dijete razvija se u dva pravca, ovisno o osnovnoj strukturi ličnosti, tj. naravi.
Dijete koje se adaptira „pozitivno“, tj. postaje poslušno ili pretjerano poslušno, nastoji udovoljiti roditeljima jer se jedino tako osjeća prihvaćeno i voljeno. Time negira vlastite istinske želje i potrebe, često i samu vlastitu prirodu. Takvo dijete znamo proglasiti vrlo dobrim i odgojenim djetetom.
Suprotno tome, drugi oblik adaptacije je Buntovno dijete. Ono čini suprotno roditeljskim zahtjevima i često postaje za roditelje i druge autoritete „nemoguće“, jer se snažno buni protiv gušenja vlastite osobnosti, volje, interesa i potreba.
I jedno i drugo dijete je adaptirano – nije povezano sa sobom, nije prihvaćeno na način koji mu je potreban, a njegove potrebe nisu viđene ni uvažene. Kada su nam potrebe bile zadovoljavane, dijete je to tumačilo kao ljubav prema sebi. Voljen sam i prihvaćen, svijet je dobro mjesto. Kada nisu, to smo doživljavali kao odbacivanje nas samih, naše istinske prirode, te se u nama stvarao osjećaj nevrijednosti i uvjerenje da nešto nije u redu s nama.
Za razliku od Adaptiranog Djeteta, Slobodno Dijete u nama, kada ga osvijestimo, uvažimo i pristupimo mu s pažnjom i ljubavlju, ima velik potencijal. Ono je dio nas koji je pun životne energije, ideja, kreativnosti, zaigranosti… Znatiželjan je i emotivno otvoren. Ono generira ideje, radost i veselje. Prisjetimo se djeteta koje se igra – kad god osjetimo nalet inspiracije, energije i radosti, povezujemo se s najdubljim dijelom sebe, s našim Djetetom.
Treće ego stanje je Odrasli.
Odrasli djeluje na adekvatan način u „ovdje i sada“. To su ponašanja, misli i osjećaji koji su izravan odgovor na trenutnu situaciju. Osoba koristi sve svoje resurse kako bi reagirala najbolje što zna u tom trenutku. Odrasli je taj koji bi trebao birati koji će dio biti aktivan u sadašnjem trenutku. Ponekad nam je od iznimne važnosti Roditelj, koji zna kako koristiti vatru ili kako opomenuti vlastito dijete. Ponekad je to Dijete, koje svojom zaigranošću doprinosi opuštenosti i dobroj zabavi u društvu. A ponekad je to Odrasli, koji odlučuje kako pristupiti djetetu, partneru ili prijatelju kada nas iznervira.
Shodno toj osnovnoj podjeli, možemo analizirati svaku situaciju u kojoj se nalazimo i prepoznati iz kojeg ego stanja djelujemo. Problemi nastaju kada naš Roditelj i naše Dijete djeluju neovisno o procjeni Odraslog – kada u situaciji „ovdje i sada“ reagiramo neadekvatno. To se često događa kada nas neka situacija podsjeti na onu iz djetinjstva. Kada primijetimo da se naše raspoloženje naglo promijenilo, da smo odjednom postali iziritirani i impulzivni ili pali u letargiju i neraspoloženost, što se zapravo dogodilo?
Upalilo se stanje koje nazivamo Skript[2].
Skript je definirao E. Berne kao: „Životni plan, napravljen u djetinjstvu, kojeg su roditelji potvrdili, naknadni događaji opravdali i koji je kulminirao odabranim izborom.“[3] Drugim riječima, dijete je osmislilo strategije funkcioniranja i preživljavanja s obzirom na okolnosti u kojima se nalazilo i na svoju sposobnost razumijevanja realnosti. Te su strategije bile najbolje moguće u to vrijeme, jer su mu omogućavale preživljavanje, no ne znači da su i danas, u odrasloj dobi, dobre i adekvatne. Ipak, one su ostale, i kad god smo pod stresom – upadamo u Skript. Prema American Psychological Association (APA):
„Stres uključuje promjene koje utječu gotovo na svaki sustav tijela, a oblik su organizmovog odgovora na zahtjeve.“[4] Dakle, pod stresom ne mislimo samo na teške situacije poput bolesti, pritiska na poslu ili procjene od strane autoriteta, već i na svaku situaciju u kojoj postoji mogućnost da naiđemo na neodobravanje naših misli, osjećaja ili ponašanja. To nam se često događalo u djetinjstvu, pa naš sustav pamti takve okolnosti. Kad god se nađemo u situaciji koja nas podsjeća na prošle, automatski upadamo u skriptna ponašanja, mimo naše volje.
Sigurno vam se dogodilo da ste naglo planuli, a da to nikako niste htjeli, ili ste se povukli iz razgovora, iako ste imali još mnogo toga argumentirano za reći, a što ste kasnije vrtjeli u glavi, nezadovoljni svojim „nastupom“. Ili vam se raspoloženje iznenada promijenilo, od dobrog osjećaja pali ste u bezvoljnost ili čak depresivno stanje, a da niste znali zašto.
Sve su to situacije u kojima se „upalilo Dijete“ koje reagira primjereno starim situacijama, ali neadekvatno onoj u kojoj ste sada kao odrasla osoba.
Što možemo učiniti za sebe?
Za početak, najvažnije je osvijestiti što se dogodilo: zašto sam planuo ili upao u stanje bezvoljnosti? Jesam li reagirao napadom, povlačenjem ili sam se zaledio i disocirao[5]?
Još je bolje, ako imamo kapacitet, promatrati sebe u trenutku sadašnjosti – što se upravo događa, zašto reagiram tako kako reagiram, zašto sam nezadovoljna i ne mogu preuzeti kontrolu nad vlastitim reakcijama?
U tim trenucima često smo nezadovoljni i lako skliznemo u samoosuđivanje ili opravdavanje ponašanja iako znamo da smo nekoga povrijedili. Osvještavanje bez osuđivanja djelo je Odraslog u nama, onog dijela koji realno sagledava situaciju.
Što me potaknulo na takvu reakciju? Ponavlja li se to ponašanje? Koliko često? U kojim se situacijama javlja? Što ga izaziva? Sve su to pitanja koja nam mogu pomoći sagledati što se događa.
Samo osvještavanje prvi je korak u rješavanju problema. Dok nismo svjesni, ne možemo preuzeti ni odgovornost za vlastito ponašanje. No, samo osvještavanje često nije dovoljno za rješavanje skriptnih ponašanja.
Treba otkriti uzroke i pristupiti sebi s empatijom koja je u djetinjstvu izostala. Pristupiti s ljubavlju onom malom djetetu koje je tada osmislilo strategije, tada adekvatne, poput disocijacije, bijega u maštu, impulzivne reakcije i sličnih, kako bi se obranilo od povreda bližnjih. Potrebno je povezati se sa sobom, otkriti to Dijete koje je ostalo reaktivno u sličnim situacijama i koje nam danas zadaje probleme. Ono se budi onda kada to najmanje očekujemo ili želimo, pa upadamo u začarani krug ponavljanja nezadovoljavajućih ponašanja, negativnih osjećaja, samoosuđivanja i samoodbacivanja.
Metoda koja nam može pomoći je promatranje bez prosuđivanja – strpljivo učenje o sebi i svojim reakcijama. Prisjećanje kada se slično dogodilo u djetinjstvu, kada smo naučili takvo ponašanje. Ulaženje u samoempatiju i tzv. Reroditeljevanje[6], tj. postajanje roditeljem samome sebi – Djetetu u sebi koje zahtijeva drugačiji pristup nego što su nam ga iskazivali naši roditelji.
Na taj način Dijete u nama polako stječe osjećaj da je uvaženo, viđeno i primijećeno. Time stječe sigurnost i više nema potrebu za obrambenim, reaktivnim ponašanjima. I u skladu s novim iskustvima počinju se mijenjati i naša ponašanja.
O tome kako kroz Reroditeljevanje možemo produbiti odnos prema sebi i zagrliti Dijete u sebi, te kako nam u tome mogu pomoći njegujući i podržavajući likovi naše kršćanske duhovnosti, u idućoj kolumni.
Perina Bebić, dipl. theol,
edukantica transakcijske analize, savjetodavni terapeut
📧 [email protected] | [email protected]
🌐 ljubavlijeci.hr
[1] I. Stjuart i V. Džons, Savremena transakciona analiza, Psihopolis, 2011., Novi Sad (I. Stewart i V. Joins, TA today- A New Introdikcion to Transakcional Analysis. Lifespace Publishing, Nottingham, USA, 1987.
*Ego stanja pišemo velikim slovima da time razlikujemo ego stanje Roditelj od pojma roditelj u svakodnevnom značenju
[2] I. Stjuart i V. Džons, Savremena transakciona analiza, Psihopolis, 2011., Novi Sad (I. Stewart i V. Joins, TA today- A New Introdikcion to Transakcional Analysis. Lifespace Publishing, Nottingham, USA, 1987.
[3] Isto, str. 158.
[4] https://dictionary.apa.org/; pristupano 8.11.2025.
[5] U psihologiji su poznate tri osnovne reakcije sustava kada smo pod stresom: fight/flight/freez. https://www.health.harvard.edu/staying-healthy/understanding-the-stress-response; https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC4495877/ ;pristupano 9.11.2025.
[6] James M. Self Reparenting: Theory and Process. Transactional Analysis Bulletin. 1974;4(3):32-39. doi:10.1177/036215377400400307
Photo by Mathieu Stern on Unsplash
