U svijetu gdje je ekran postao razdjelnica između onoga što je virtualno i onoga što je opipljivo mladi, kao i njihove obitelji, susreću se s jedinstvenim izazovom: kako zadržati najbolje od oba svijeta? Ako se mladima s jedne strane dokine vrijeme provedeno pred ekranom onda oni riskiraju propuštanje svega onoga što se događa „iza ekrana“. Ako, na drugu stranu, zanemarimo fizičko i damo prednost tehnologiji onda će se mladi izgubiti osjećaj opipljivih socijalnih interakcija te realnih svakodnevnih iskustava. Na raskrsnici između digitalnog i realnog zadaća je Crkve usmjeriti mlade prema srednjem putu (lat. via media) koji će voditi računa o njihovoj cjelokupnoj formaciji – kako duha tako i tijela.
Digitalno doba pružilo je mladima bogatstvo informacija i mogućnosti. Društvene mreže dovele su nas do povezivanje s prijateljima širom svijeta, a online platforme danas predstavljaju beskrajne izvore znanja i zabave. No… prekomjerna uporaba digitalnih alata u konačnici može dovesti do isključivanja iz stvarnog svijeta. Na ekstremne primjere isključivanja iz društva možemo naići u japanskoj kulturi i fenomenu hikikomori. Radi se o fenomenu koji je nakon COVID krize zahvatio otprilike 2% japanske populacije ili milijun i pol ljudi.[1] Većina onih koji se odluči na ovaj pustinjački stil života ne prekida svu komunikaciju sa svijetom – barem ne s digitalnim. Mjesece i godine provedene u sobama ti pojedinci ispunjaju virtualnom prisutnošću u igricama, na društvenim mrežama i različitim internetskim platformama. Čini se kako oni sami često vode dvostruk život. S jedne strane ekrana predstavljaju društveno izolirane hikikomore, dok s druge strane ekrana mogu biti što god požele.
Premda na našim prostorima do sada nisu zabilježeni slični fenomeni, broj onih koji je ovisan o digitalnim alatima raste iz godinu. Procjenjuje se kako unutar Europske Unije 4,4% populacije pripada kategoriji ovisnika o internetu.[2] Negativni trendovi internetske ovisnosti kod mladih očituju se kroz: prekomjernu uporabu digitalnih uređaja, zanemarivanje svakodnevnih obveza, smanjenu pozornost, povećan osjećaj usamljenosti i tjeskobe itd. Sami mladi priznaju kako se često bore sa sklapanjem dubljih i značajnih međuljudskih odnosa te u toj bespomoćnosti radije pribjegavaju virtualnim interakcijama.
Crkva, prepoznajući ovu priliku – kao i negativne simptome – nastoji prilagoditi svoje djelovanje izazovima digitalnog doba. Kroz prisutnost na društvenim mrežama, jače oslanjanje na audiovizualne sadržaje i pokretanje različitih podcast-ova Ona želi biti prisutna na areopagu novog vremena. Čineći to Crkva istovremeno želi podsjetiti mlade na važnost fizičkog iskustva zajedništva i vjere. Pozivajući ih da iziđu iz digitalnog svijeta Crkva želi istaknuti tri stvari: snagu stvarnih interakcija, važnosti ljudskoga tijela i neograničenost duhovnog iskustva.
U ovoj borbi za duh, tijelo, pozornost i vrijeme roditelji imaju ključnu ulogu – stoga vam ovdje želim pružiti nekoliko savjeta kako podržati mlade u balansiranju između digitalnog i fizičkog svijeta:
1. Komunikacija:
Razgovarajte sa svojom djecom o njihovu online i offline iskustvu. Ako unutar same obitelji ne postoji zdrava komunikacija na ovu temu postoji realna mogućnost da mladi budu još više izloženi negativnim digitalnim trendovima poput: digitalnog zlostavljanja, neprikladnog i pornografskog sadržaja, krađe identiteta itd.
2. Granice:
Dogovorite jasne granice o vremenu kojeg vaša djeca provode pred ekranima. Unutar dogovora nužno je uključiti svojega supružnika, kao i djecu, kako bi osjetili da i oni nose dio izbora te odgovornosti za postavljanje granica.
3. Snaga primjera:
Djeca uče promatrajući roditelje. Ako se za vrijeme obiteljskog objeda ili večernjeg druženja stalno osvrćete na svoj mobitel, budite sigurni da će i vaša djeca činiti isto. Nužno je da budete stoga uzor u balansiranju između digitalne i stvarne prisutnosti. Ako je potrebno uvedite u vaš obiteljski raspored nešto poput večer društvenih igara (večer bez ekrana) ili gluhi telefon (vikend bez mobitela).
4. Aktivnosti u prirodi:
Bl. Giorgio Frassati rekao jednom je prilikom rekao: sa svakim prolazećim danom sve se više zaljubljujem u planine (…) osjećaj čiste radosti može se osjetiti samo u planinama. Priroda skriva moć koja obnavlja duh i tijelo te nas povezati s konkretnim fizičkim svijetom. U njoj se susrećemo sa svojim granicama te nam se pruža priliku da iste nadvladamo. Iskoristite stoga aktivnosti u prirodi kako bi probudili obiteljski duh i tijelo.
5. Duhovna higijena:
Kao što bi roditelji trebali biti primjer svojoj djeci u prakticiranju umjerenosti prema elektroničkim uređajima, tako još više trebaju svjedočiti važnosti zdrava duhovnog života. Nužno je stoga unutar obitelji (kućne Crkve) razgovarati o važnosti molitve, čitanju Svetog Pisma kao i održavanju redovite sakramentalne prakse jer obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno (o. Patrick Peyton).
Mladi su danas izloženi podijeljenosti između digitalnog kontinenta i realnog svijeta. Kako bi se održala ravnoteža, potrebno je priznati vrijednost oba svijeta i osigurati da se kod mladih razviju vještine potrebne za navigiranje između oba. Crkva pri tome ima ulogu inspirirati mlade kako bi prepoznali bogatstvo i dubinu stvarnog iskustva, dok roditelji imaju dužnost nadzirati i voditi buduće generacije prema budućnosti u kojoj moje virtualno i realno neće biti podijeljeno već komplementarno.
dr. sc. Nenad Palac
[1] Usp. The Japan Times: 1.5 million people in Japan living as social recluses, many as a result of the pandemic , u: https://www.japantimes.co.jp/news/2023/04/01/national/hikikomori-numbers-pandemic/
[2] Usp. EPRS: Harmful Internet use – Part 1: Internet addiction and problematic use, u: https://www.europarl.europa.eu/stoa/en/document/EPRS_STU(2019)624249
