Prije nekoliko mjeseci Apple je izdao jedna od najočekivaniji proizvoda u posljednje vrijeme – Apple Vision Pro. Tvorci ovog proizvoda istaknuli su kako će isti revolucionizirati način na koji ljudi vode svoje živote i dodati mu novu digitalnu dimenziju. Vision Pro trebao je biti najnoviji tehnološki dodatak koji će “nadograditi” ljudske živote stvorivši oko njih informacijski obogaćeno ozračje. Središte marketinške kampanje vrtjelo se oko premise kako uz Vision Pro istovremeno možete obavljati više zadataka nego što je to moguće u „standardnom“ životu. Tako naprimjer dok kuhate nedjeljni ručak mogli ste – unutar vašeg vidnog polja – pratiti recept, uključiti štopericu da vam isti ne zagori, slušati glazbu, obavljati poziv, čitati novine, igrati igrice… No, je li ovaj proizvod ispunio očekivanja njegovih tvoraca i revolucionirao ljudske živote te što na njega kažu njegovi korisnici?
Neposredno nakon izlaska na tržište pojavile su se brojne kritike korisnika na ovaj proizvod. Kritike su se kretale od prigovora na funkcionalnost proizvoda (pretežak i neudoban proizvod za korištenje na duže vrijeme) do onih kognitivnih (senzorna i informacijska zasićenost). Testeri proizvoda, koji su isti koristili tjednima u svakodnevnim aktivnostima, prijavili su iskrivljenu prostornu percepciju prilikom prestanka korištenja Vision Pro-a. Objekti prema kojima su posezali (hrana, gumbovi u liftu, mobilni uređaji) nalazili su se bliže ili dalje od one udaljenosti koju su u glavama zamislili.[1]
Dodatan problem ovog proizvoda predstavlja mogućnost potpune imerzije tj. „isključivanja“ okoline prilikom korištenja Vision Pro-a. Vizualno isključivanje ili zamućivanja okoline prilikom svakodnevnog korištenja ovog proizvoda dovodi u pitanje sigurnost korisnike i realnu percepciju svijeta. Osim što se kod korisnika povećava mogućnost stradanja u prometu, gubitak svijesti o opasnosti u kojoj se nalaze, tako je i moralno upitno „isključivanje“ ljudi i stvari koje ne odgovaraju korisničkom narativu.
Prvi financijski rezultati pokazuju kako je ovaj najnoviji pokušaj digitalnog obogaćivanja ljudske svakodnevice bio tek jedan u nizu bezuspješnih projekata poput Google Glass-a i Metavers-a. Iznimno visoka cijena (3500$ osnovni model) i sramežljiva brojka od 160 000 do 180 000 prodanih primjeraka u posljednjih nekoliko mjeseci – u odnosu na broj 35 000 iPhone-ova koje se kupe svaki sat – svjedoče kako ljudi jednostavno nisu zainteresirani. Ovim brojkama dodajmo podatak kako je značajan dio korisnika ove platforme iskoristio mogućnost povrata Vision Pro-a unutar prvih 14 dana odlučivši da ovaj proizvod ipak nije za njih.[2]
Ukratko… digitalna revolucija s Vision Pro nije se dogodila – još.
Kada uzmemo u obzira negativna korisnička iskustva i činjenicu da smo svi previše izloženi mobilnim uređajima, ovaj novi tehnološki iskorak za nas predstavlja dodatan pokušaj zarobljavanja kako naše pozornosti tako i našeg vremena. Nošenje neudobnog tehnološkog dodatka na glavi, u ovom trenutku, očigledno ne odgovora ljudima. No što ako isti postane jeftiniji, jednostavniji ili udobniji za korištenje – jesmo li spremni podložiti svoju pozornost, vrijeme i stvarnost velikim tehnološkim kompanijama? Na to pitanje svatko ponaosob treba biti spreman dati odgovor već danas.
Premda će dostupnost informacija i sadržaja s napretkom tehnologije biti još bliža i učinkovitija jesmo li spremni riskirati izolaciju od bližnjih u svom digitalnom mjehuriću? Jesmo li spremni slušati i gledati informacije koje će nam se selektivno servirati 24 sata dnevno? Kako ćemo reagirati na teške situacije (i osobe) u životu – licem u lice ili imerzijom u digitalni svijet? Koliko smo vlastite privatnosti smo spremi žrtvovati u svijetu sutrašnjice?
Nažalost, Vision Pro je sa sobom donio više pitanja nego odgovora. No pitanja postavljena na kraju ovog teksta su pitanja o kojima već danas trebamo početi promišljati. Tehnologija je po sebi moralno neutralna te ovisi o nakani proizvođača i krajnjih korisnika među kojima je i autor ovih redova. Naša odluka o budućem većem ili manjem uranjanju u tehnologiju i digitalni svijet ne smije biti podložna aktualnim trendovima i tehnološkim mogućnostima – pogotovo ako isti idu nauštrb vlastitu identitetu i nijekanja stvarnosti oko nas. Možda je najbolje da se u tim trenutcima neodlučnosti vodimo Isusovim riječima „podajte caru carevo, a Bogu Božje“ (Mt 22,21) imajući na umu veličanstvenu Božja slika utisnutu u naše biće. Ovo skriveno blago ne može ispuniti, nadomjestiti i imitirati ni jedna tehnologija ili digitalna stvarnost. Ne dopustimo stoga da našu vrijednost, osobnost, pozornost i vrijeme nepotrebno kradu one stvari za koje nismo stvoreni.
[1] Adam Rogers: The Vision Pro`s scary side effect, u: https://www.businessinsider.com/apple-vision-pro-experiment-brain-virtual-reality-side-effect-2024-2.
[2] Verge, Apple fans are starting to return their Vision Pros, u: https://www.theverge.com/2024/2/14/24072792/apple-vision-pro-early-adopters-returns.
dr. sc. Nenad Palac
