Poznati američki filozof, esejist i pjesnik Ralph Waldo Emerson opisao je pravo prijateljstvo (ili prijatelje) kao odnos u kojem osobe mogu biti ogoljene u potpunosti od maski koje svakodnevno nose. Izgleda da je digitalno doba pred nas stavilo još jednu barijeru tj. ekran koji nam onemogućava da se bolje povežemo te budemo autentični i iskreni jedni prema drugima. Ovaj nedostatak autentičnosti u digitalnom dobu, i na digitalnim platformama, potvrđuje istraživanje koje je ukazalo da su korisnici različitih aplikacija skloniji laganju drugima upravo zbog osigurane osobne sigurnosti tj. zaštite ekrana. (1) Unutar takvog okruženja i pred takvim „zaštitama“ postavlja se pitanje: je li moguće skinuti masku sa svoga lica i uspostaviti autentičan odnos s drugim(a)?
Danas je naše „umrežavanje i povezivanje“ s virtualnim prijateljima svedeno na posredovanu komunikaciju međusobno udaljenih otoka koji su praktično samodostatni ekosustavi, bez potrebe za ikakvim fizičkim kontaktom. Teoretičari medija i komunikacija tvrde kako je napredak u tehnologiji doveo do opadanja u kvaliteti prijateljstva (2), urušavanja ljudske naravi te općih međuljudskih odnosa. (3) Čini se da je u ovom digitalnom svijetu, slobodnim odabirom i posredstvom tehnologije, čovjek sveden na razinu bića koje isprazno komunicira. Premda smo u neprestanom kontaktu s drugima, površnost ili selektivnost naše komunikacije ne dopušta nam uspostavu dubljih i značajnih odnosa. Većina naših virtualnih prijateljstva ostaju upravo to – virtualna. Oni se ne konkretiziraju kroz kućne posjete ili zajedničke izlaske i izlete, što nas ostavlja u začaranom krugu nemogućnosti (u)poznavanja drugih van digitalnih prostora. Ljestvica održivosti takvih prijateljstva svedena je na minimum. Dovoljno je da nju/njega imamo na popisu prijatelja/pratitelja, da više puta godišnje čestitamo obilježavanje aktualnog vjerskog blagdana ili proslave rođendana te s vremena na vrijeme lajkamo/komentiramo neku objavu… Svrha ovakvih postupaka je zapravo signaliziranje našim digitalnim susjedima da priznajemo njihovo postojanje i ne zahtijevamo od njih dublji komunikacijsko-relacijski odnos.
Da ove digitalne kriterije prijateljevanja preselimo u stvarni život, ili da kojim slučajem nestane interneta, vrlo brzo bismo se suočili s vlastitom usamljenošću. Mnoštvo prijatelja koje smo imali nadohvat ruke odjednom bi (p)ostali udaljeni te neistraženi otoci. Možda bi nas upravo ovakav crni scenarij doveo do toga da preispitamo vlastitu i društvenu autentičnost.
● Jesam li pod maskom lajka, usputnog komentara, čestitke održavao ili prihvaćao prijateljstvo koje nema ni zrnce autentičnosti?
● Ima li moj odnos s prijateljima naličje obveza i dužnosti ili mi je stvarno stalo do te osobe?
● Koliko sam vremena posvetio komunikaciji s prijateljima na društvenim platformama ili iste koristim primarno za vlastitu razbibrigu?
Koji god vaš odgovor bio na ova pitanja, siguran sam da svi mi možemo učiniti više na području prijateljstva u digitalnom dobu. Nedostatci i manjkavosti koje digitalne društvene platforme imaju po svojoj naravi mogu se nadoknaditi isključivo kroz konkretan i neposredan susret licem u lice. Ovakav tip susreta ne trpi dugotrajno skrivanje iza maski, a svaki pokušaj istoga propada s učestalošću i duljinom vremena koje osobe provedu zajedno. Potrebno je, stoga, učiniti prvi korak te napustiti komfor vlastita doma (i ekrana) te dogovoriti susret. Neka taj susret ne bude samo prolazna kava – već šetnja, posjet nekoj zanimljivoj lokaciji ili susret u crkvi gdje obje strane mogu biti ono što jesu. U tim trenutcima, usredotočimo se, ne toliko na minule događaje iz naših života, koliko na radosti i žalosti koje skrivamo iza maski. Jer, ako želimo graditi autentičan odnos prema/s drugima, onda mi sami moramo učiniti prvi korak.
I jedan savjet za kraj.
Umjesto da ovaj Božić čestitamo čitavom svom imeniku (ili popisu prijatelja na društvenim mrežama) generičkom porukom, pjesmom, slikom – pokušajmo odvojiti malo više vremena za posjet bližnjima. Neka nam na prvom mjestu našeg popisa budu članovi naših obitelji koji često nastradaju kao prve žrtve vremena izgubljenog na digitalnim uređajima.
(1) Usp. Michelle Drouin – Daniel Miller – Shaun M. J. Wehle – Elisa Hernandez: Why do people lie online? „Because everyne lies on internet“, u: Computers in Human Behavior, 64 (2016.) 11, 134-142.
(2) Usp. Sherry Turkle, Alone Together: Why We Expect More from Technology and Less from Each Other, Basic Books, New York, 2011.
(3) Neil Postman, Technopoly: The Surrender of Culture to Technology, Vintage Books, New York, 1993.
dr. sc. Nenad Palac
