Dobro došli na portal Mreže Riječi
 

Slušalice kao novi oklop: bježimo li od stvarnosti?

Slušalice su postale mnogo više od običnog uređaja za slušanje glazbe – one su danas simbol osobnog prostora i izolacije. Prve slušalice, izumljena krajem 19. stoljeće, primarno su služile za komunikaciju između teleoperatera i korisnika telefona. Njihova namjena nije bila usmjerena prema reprodukciji glazbe već prema ostvarenju lakše komunikacije između korisnika tada još mladog izuma – telefona.

U svijetu prepunom informacija, buke i društvenih očekivanja, mnogi ih koriste kao „oklop“ protiv vanjskih podražaja. Bez obzira jesmo li u javnom prijevozu, na ulici ili u uredu, slušalice nam omogućuju bijeg od svakodnevnog kaosa, nudeći priliku da se povučemo u vlastiti svijet zvukova. 

Premda ovakav odmak od svijeta (ponekad) zvuči privlačno, postavlja se pitanje: bježimo li zaista od buke ovoga svijeta ili bježimo li od nas samih? Uspostavljajući nevidljive barijere između sebe i drugih, stvarajući sigurnu zonu koja nas štiti od neželjenih interakcija te (ne)fokusirajući će na svoje misli mi šaljemo jasnu izvanjsku poruku: „ne diraj me, zauzet/a sam!“ Ovakav pristup socijalnim interakcijama nas u jednu ruku može ograditi od neugodnih razgovora s drugima, dok nas s druge strane lišava potencijalno značajnih kontakata i iskustava. Na sličan način, korištenje slušalica, nas ponekad „brani“ od nas samih. Premda nam slušanje glazbe može npr. biti pomoći pri fokusiranju u obavljanju određenih zadataka ili lakšem podnošenju monotonije posla, ono nas istovremeno lišava dublje introspekcije zbog rastrgane pozornosti.  

Postavlja se pitanje koliko je ovaj bijeg zdrav. Premda je svijet oko nas sve glasniji, a naši životi ubrzani, slušalice nisu idealno rješenja za održavanje unutarnjeg mira. Pretjerana ovisnost o ovom „oklopu“ potencijalno nas dovodi do gubitka sposobnosti da se suočimo s neizbježnim trenutcima dosade, tišine ili čak neugodnosti. Ovi trenutci, iako neugodni, često su prilika za (samo)refleksiju, nove ideje te buđenje osobne i izvorne kreativnosti. Pokušajte se sjetiti kada ste zadnji put neočekivano započeli razgovor s neznancem u autobusu ili čuli neku zanimljivu vijest dok čekate u redu. Slušalice nam daju lažni osjećaj kontrole nad situacijom, no istovremeno nas lišavaju nepredvidivosti koji stvarni svijet nosi. 

Zaključimo na kraju kako slušalice, kao i svaki drugih tehnološki alat, trebaju biti korištene s mjerom, svjesnošću i odgovornošću. One postaju opasne tek kada zaboravimo da je svijet izvan njih jednako važan kao i onaj unutar njih. U konačnici, radi se o postizanju ravnoteže – koristimo ih samo kako bismo unaprijedili svoje iskustvo, a ne kako bismo se odvojili od onoga što je bitno i što nas okružuje.   

Naš svijet više ne čuje Boga jer neprestano govori, razornom brzinom i glasnoćom, da ne kaže ništa. Moderna civilizacija ne zna šutjeti. Održava se u beskrajnom monologu…

Tako postoji diktatura govora, diktatura verbalnog naglašavanja. U ovom kazalištu sjena nije ostalo ništa osim gnojne rane od mehaničkih riječi, bez perspektive, bez istine i bez temelja… Razvijanje ukusa za molitvu vjerojatno je prva i najvažnija bitka našeg doba.

(Robert Sarah – Nicolas Diat, The Power of Silence: Against the Dictatorship of the Noise, Ignatius Press, 2017., 74-76)


dr. sc. Nenad Palac