Živimo u vremenu kada je digitalna prisutnost postala gotovo jednako važna kao i fizička. Društvene mreže oblikuju našu svakodnevicu, komunikaciju čak i utječu na naš duhovni život. No može li se svetost ostvariti u online svijetu? Možemo li doista biti “digitalni sveci”?
Kada govorimo o svetosti, mislimo na život u skladu s Božjom voljom, prožet ljubavlju, istinom i pravednošću. Povijest Crkve poznaje mnoge svece koji su koristili dostupne medije svoga vremena za širenje evanđelja. Primjerice, sveti Pavao je koristio poslanice kako bi komunicirao s kršćanskim zajednicama i prenosio vjerski nauk, sveti Maksimilijan Kolbe je pokrenuo tiskane i radijske medije za evangelizaciju, a sveti Ivan Pavao II. je neumorno koristio televiziju i druge moderne komunikacijske kanale kako bi prenio poruku vjere.
Danas nam internet nudi nove mogućnosti: evangelizacija putem videa, duhovne blogove, online molitvene zajednice i vjernička formacija posredstvom digitalnih kateheza. No on istovremeno sa sobom nosi i izazove: površnost, lažne identitete, ovisnost o lajkovima, gubitak neposrednog kontakta.
Svetost u digitalnom svijetu nije stvar pukog dijeljenja biblijskih citata ili objavljivanja pobožnih misli. Ona se očituje u načinu komunikacije: u govoru koji izgrađuje, u suzdržanosti od ogovaranja, u korištenju interneta za širenje dobra. Digitalni svetac nije onaj koji se samo prikazuje svetim, nego onaj koji svojim online djelovanjem odražava evanđeoske vrijednosti.
Možemo li onda biti sveti (ili barem krjeposni) online? Možemo, ako svijet digitalne komunikacije shvatimo kao prostor poslanja, a ne kao mjesto bijega ili osobne samopromocije. U konačnici, biti svet znači biti autentičan svjedok Kristove ljubavi – bez obzira događa li se to u stvarnom ili virtualnom svijetu.
dr. sc. Nenad Palac
Photo by Daoud Abismail on Unsplash
