III. Uloga Crkve u očuvanju socijalnih vještina
Crkva, kao zajednica vjernika može igrati važnu ulogu u obnovi socijalnih vještina. Kao zajednica temeljena na ljubavi i međusobnom poštovanju, Crkva poziva svoje članove da njeguju i razvijaju stvarne odnose. Sveta misa, molitvena zajednica i sve aktivnosti koje okupljaju vjernike u zajedništvu, pružaju priliku za stvaranje dubokih veza koje nadmašuju površne digitalne kontakte.
U kontekstu teologije, Crkva nas podsjeća da je ljudska komunikacija više od razmjene riječi. To je čin zajedništva, koji je u svojoj punini moguće doživjeti samo u zajedničkoj prisutnosti. Isus Krist, koji je svojim životom pokazao snagu odnosa s drugima, poziva nas da budemo prisutni jedni za druge. U tom smislu, Crkva može pružiti prostor za obnovu socijalnih vještina kroz zajedničke aktivnosti, grupnu molitvu i različite forme susreta prilagođene dobi.
U svakom dijalogu, kako u crkvenoj zajednici, tako i izvan nje, ključno je strpljenje, slušanje i ljubav prema drugome. Ove vrijednosti omogućiti će nam izgradnju autentičnih međuljudskih odnosa koji će nadmašiti bilo kakve digitalne barijere.
IV. Tehnologija kao alat, a ne zamjena za stvarni susret
Iako je tehnologija često povezana s negativnim aspektima gubitka socijalnih vještina, ona može biti i moćan alat pri izgradnji zdravih, produktivnih odnosa. Važno je naglasiti da društvene mreže i različite aplikacije nisu same po sebi loše. Naprotiv, oni omogućuju povezivanje, posebno u situacijama kada fizička udaljenost onemogućava osobni susret. Obitelj koja živi na različitim kontinentima pomoću njih može ostati u kontaktu, dijeliti radosti i izazove života.
Problem nastaje u onom trenutku kada tehnologija postane glavni, ili čak jedini način komunikacije, te zamijeni stvarne susrete i ne nadmaši njihove kvalitete. Nužno je stoga naučiti koristiti tehnologiju na način koji obogaćuje naše socijalne vještine, a ne da ih zamijeni. U tom kontekstu, od presudne je važnosti razvijanje digitalne pismenosti, kao i etičkih smjernica za odgovorno korištenje tehnologije. To podrazumijeva učenje kako balansirati između online interakcija i osobnih susreta, te kako digitalnu tehnologiju koristiti kao pomoć u izgradnji, a ne kao prepreku za stvaranje dubljih međuljudskih odnosa.
V. Zaključak
Na kraju, suočeni s izazovima koje donosi digitalizirano društvo, pozvani smo kao vjernici vratiti se korijenima autentičnog zajedništva koje nas poziva Krist. U svjetlu Evanđelja, gdje je ljubav prema Bogu i bližnjemu temelj svakog odnosa, trebamo se truditi očuvati socijalne vještine koje nas povezuju na dubljoj razini. Tehnologija, koliko god bila korisna, ne može zamijeniti istinski susret licem u lice, jer je čovjek stvoren za zajedništvo, a to zajedništvo se najpotpunije ostvaruje u zajednici vjernika.
Kršćanska zajednica, koja je pozvana biti svjetlo svijetu, treba biti primjer kako balansirati između tehnologije i autentičnih ljudskih odnosa. U tom balansiranju, Bog je naš vodič, a Crkva naš oslonac. S njegovom pomoći, možemo ponovno otkriti snagu stvarnog zajedništva koje nas vodi prema punini života – života u ljubavi, razumijevanju i zajedništvu.
dr. sc. Nenad Palac
