Obrazovanje je u osnovi umjetnost, a učitelj izražava najviši pojam te umjetnosti kad je čuva od toga da postane rutinska ili letargična.
(H. A. Ozmon i S. M. Craver)
Uspješno oblikovati nastavu znači osmisliti nastavne aktivnosti za učenike koji će ostvariti one odgojno-obrazovne ishode koje je učitelj želio i planirao. Poučavanje obuhvaća misaonu i praktičnu aktivnost, odnosno razvoj sposobnosti odlučivanja (što treba uraditi) i praktičnih umijeća (kako to učiniti). Razliku između tih dviju aktivnosti najbolje možemo uočiti ako se na trenutak prisjetimo svijeta nogometa. Primjerice, vezni igrač može znati što bi u određenom trenutku trebao odigrati kako bi njegova momčad ostvarila priliku za pogodak, no to ne znači da će planiranu akciju uspješno i izvesti. Njegovo umijeće sastoji se od procjene situacije i sposobnosti izvedbe.
Slično je i s umijećem oblikovanja nastave. Ono je povezano sa sposobnošću odlučivanja učitelja u vezi s poučavanjem, ali i s njegovom sposobnošću praktične provedbe tih odluka. U gotovo svim odgojno-obrazovnim sustavima uobičajeno je da učitelji početnici tijekom pripravničkog staža hospitiraju na nastavi iskusnijih kolega. No sve češće je slučaj i da iskusni nastavnici odlaze na nastavu svojih kolega u okviru osobnog stručnog usavršavanja. Promatranje nastave poticajno je zbog stvaralačke napetosti koja nastaje kad pokušavamo usporediti vlastita rješenja u poučavanju s rješenjima kolege čiji rad promatramo. Vidjeti kako poučava drugi učitelj, može nas potaknuti na kritičku prosudbu vlastitog rada, a nastava koju izvodi kolega sustručnjak može poslužiti kao dobar ili loš model.
Prema Chrisu Kyriacou, profesoru na sveučilištu York u Yorku, „biti djelotvoran nastavnik znači znati čime i kako potaknuti učenike da uče“. Za uspješno oblikovanje nastave učitelji bi trebali posjedovati i razvijati temeljna nastavna umijeća koja se sastoje od tri važna elementa: znanje (o predmetu, učenicima, kurikulumu, nastavnim metodama, utjecajima drugih čimbenika na učenje i poučavanje, o vlastitim nastavnim umijećima), odlučivanje (prije, za vrijeme i poslije nastave s ciljem najlakšeg postizanja predviđenih pedagoških rezultata) i radnje (ponašanje nastavnika sa svrhom poticanja učenika na učenje).
Iako nema recepta za savršen nastavni sat, temeljna nastavna umijeća koja pridonose uspješnoj nastavi mogu se, prema Kyriacou, sažeti u sedam kategorija:
- planiranje i priprema (umijeća potrebna za odabir predviđenih pedagoških ciljeva i rezultata i načina kako ih najlakše postići)
- izvedba nastavnog sata (umijeća potrebna za uspješno uključivanje učenika u učenje)
- vođenje i tijek nastavnog sata (umijeća potrebna za organizaciju aktivnosti za vrijeme nastave kojima se održava učenička pozornost, zanimanje i sudjelovanje)
- razredni ugođaj (umijeća potrebna da bi se razvili i održali motivacija i pozitivni učenički odnos prema nastavi)
- disciplina (umijeća potrebna da se održi red te da se riješe problemi učeničkog neposluha)
- ocjenjivanje učeničkog napretka (umijeća potrebna da se ocijeni učenički napredak, a koja uključuju formativno vrednovanje koje pomaže učenikovom razvitku i sumativno vrednovanje koje evidentira učenička postignuća)
- osvrt i prosudba vlastitog rada (umijeća potrebna da se prosuđuje o vlastitoj nastavi kako bi se poboljšala).
Između tih sedam kategorija postoji interakcija, tako da umijeća iz jednog područja istodobno pridonose drugom. Primjerice, vješti prijelazi između pojedinih aktivnosti spadaju u izvedbu nastavnog sata, ali pridonose i održanju discipline. Sva umijeća uključena u izvedbu nastavnog sata, vođenje i tijek nastavnog sata, razredni ugođaj i disciplinu, interaktivna su. To znači da učitelj promatra što učenici rade, da se tome prilagođava i da na to reagira.
