Dobro došli na portal Mreže Riječi
Home2024 (Page 17)

studeni 2024

Kad susretnem majku vukovarsku, molitveni dotaknu me zvuci, osnaži me ponosom i sjetom i krunicom u drhtavoj ruci. U koloni sjećanja poteku, svaki korak svoju priču ima, Vodotoranj brižno čuva rijeku, nosi zavjet srca materina. Praskozorje novu nadu budi, svjetlost silna svu joj dušu protka, suza krene iz umornog oka, zrcali se rana preduboka. Gleda majka u

Iv 10, 22-26; 31-33; 39-40 Bilo je toliko mnogo riječi,a razumijevanja tako malo.Riječi su padale ravno usred tuđih riječia glasovi se nadimaliiznad tuđih glasova. Odjednom seod naših živih ranazgusnuo crni oblak osjećaja.Riječi su nestale u njemu,a sadržaj,premda bijaše posve lagan,niti je tko čuo niti razumio. Tako smo gubili

Jedna od pamtljivijih filmskih scena u filmskoj industriji uopće za mene je ona iz kultnoga filma Sedmi pečat[1] Ingmara Bergmana. Po povratku iz rata u Švedsku križar Antonius Block na obali susreće personificiranu smrt. Antonius smrti ponudi partiju šaha kojom bi odgodio umiranje, pobjedom bi