Naš suradnik na portalu Jerko Župa otvara novu i uzbudljivu temu unutar svoje kolumne pod nazivom „Izvan klupa“. Kroz naredna dva članka prikazat će nam povijest jedne od „najozloglašenijih“ Biblija
—————————————————————————————————————–
Codex Gigas
Na sjeveru Europe čuva se jedan od najčudnijih i tajanstvenih artefakata na svijetu. U švedskoj riznici Nacionalne knjižnice u Stockholmu nalazi se na tisuće povijesnih dokumenata važnih za povijest zemlje, ali jedan je provokativno tajanstven. Riječ je o rukopisu pod nazivom Codex Gigas, napisanom između 1204. i 1230. godine u bohemijskom samostanu Podlažice.
Elin Andersson, ekspertica za starinske rukopise u Nacionalnoj biblioteci godinama proučava Codex Gigas u pokušaju da otkrije barem dio njegovog podrijetla, svrhe i namjene. Mnogo toga je nejasno. Kad je napisan? Tko ga je napisao? Zašto je rukopis tako velik? Tko ga je naručio i platio?
Povjesničar Scott Sophos smatra da je vjerojatno riječ o najvećem ilustriranom rukopisu za kojega se zna. Taj posao bi zahtijevao rad od nekoliko desetljeća i to niz redovnika ilustratora, pisaca. Iako se danas čuva u Švedskoj, podrijetlo vuče iz Bohemije, današnje Češke. U Švedsku ga je donijela njihova vojska pod vodstvom kraljice Kristine, nakon pobjedničke vojne tijekom Tridesetgodišnjeg rata u 17.st.
Dominic Selwood, povjesničar i istraživač rukopisa, potrudio se izmjeriti i prezentirati neke zanimljivosti o Codexu. Dug je 90 cm, a težina iznosi 79 kilograma. Ima 310 velikih stranica ispisanih krasopisom i ukrasima. Pisanje i ilustriranje ovog kodeksa zahtijevalo je velika novčana sredstva. U njemu se nalazi i 77 prelijepih iluminacija u boji kao i 5 krasnih slika te mnoštvo tekstova u boji. Sadrži cjelokupnu Bibliju, ali i mnoštvo medicinskih, povijesnih i enciklopedijskih tekstova.
Vražja Biblija
Ovaj Codex je najpoznatiji po jednoj slici koja se nalazi na 290. stranici. Naime, na toj stranici nacrtan je sam Vrag. Po njemu je cijeli Codex Gigas dobio zlokobni nadimak, Vražja Biblija. Namjera slike je, vjerojatno, bila da prestraši onoga tko je vidi. Vrag ima dvije ruke i dvije noge ali po četiri prsta na rukama i nogama iz kojih strše kandže. Ima velike crvene rogove, a iz usta mu izlaze dva jezika koja simboliziraju njegovu dvojnu osobnost naznačenu u bibliji tj. da je on Otac laži.
Dr. Janina Ramirez s Oxfordskog sveučilišta napominje da se slika Vraga ne nalazi slučajno na toj stranici, nego je na prijelomnom dijelu jer nakon što je tekst bio izrazito biblijski, slijede tekstovi koji vode u mračna područja egzorcizma, grijeha, molitvi protiv zla i za mrtve. Sama slika je neobična jer Vrag ima ljudsko obličje što je neobično, jer u 13.st bi imao rep, bio dlakav ili ljuskav, životinjskih dijelova tijela poput kozjih nogu.
Novinarski istraživač Peter Stanford naglašava zloću očiju i pogleda naslikane spodobe koja kao da prijeti da će vas napasti, zarobiti i ubiti, tjelesno i duhovno, a biblijski istraživač, dr. Andy Boakye s Manchesterskog sveučilišta, upozorava kako Vrag nije čovjek pa tako ne može imati ljudsko obličje, jer toga nema u biblijskim tekstovima.
Predodžba Vraga s rogovima vjerojatno potječe od povijesnih legendi i srednjevjekovnih mitova o zlodusima, vampirima i vukodlacima. To bi mogao biti i temelj priče o zloj ili čarobnoj moći ove Vražje Biblije. Pisac povijesnih djela, istraživač i bivši BBC-ijev novinar Tony McMahou ukazuje na ovu sliku kao pokušaj upozorenja na tekstove koji slijede u kodeksu. Oni bi, po njemu, služili kao zaštita od Vraga.
Autor
Iako je autor potpuno nepoznat, odgovor na to pitanje mogao bi se nalaziti u samom rukopisu. Između ostalih imena, spominje se i ime: Herman Inclusus. Neki povjesničari smatraju da se iza tog imena krije autor Codexa, benediktinski redovnik koji je bio „inclusus“, što znači „zatočen“ u smislu pustinjaka. Živio je u malom samostanu u češkom selu Podlažice.
Prema povjesničarki i antrolologinji dr. Karen Bell, taj je redovnik prekršio zavjete te bio osuđen na smrt. U svojoj agoniji prodaje svoju dušu Vragu kako bi u samo 24 sata napisao najljepšu knjigu na svijetu i na taj način se iskupio te spasio svoj život. Predložio je Vragu da dovrši rukopis, a on će mu zauzvrat dati svoju dušu. Sljedećeg jutra rukopis je bio gotov. Ova legenda je nastala jer se tada nisu mogle objasniti neke neobične činjenice.
Kad su znanstvenici pregledali Codex nisu pronašli niti jednu pogrešku, mrlje od tinte, masnoće, pokidane krajeve stranica i pogrešno napisane riječi. Cijeli rukopis je bio ujednačen što ukazuje na samo jednog autora što, na svoj način, pridonosi uvjerljivosti legende. Analitičari rukopisa proučili su cijeli rukopis i zaključili kako bi jednoj osobi trebalo oko 30 godina neprestanog rada. Neobično je i to što se rukopis ne mijenja od početka do kraja. To je dug period u kojem se mijenja i osoba i njezin rukopis kao i materijal za pisanje, gotovo sve što utječe na pisanje.
Dvorac Houska i Vražje glave
Vražja Biblija nastala je u Bohemiji, na području današnje Republike Češke. Kao i u mnogim srednjevjekovnim državama postojale su brojne zastrašujuće priče o vješticama, zlodusima, čudovištima i strašilima. Bohemija nije bila iznimka. Ljudi su vjerovali da su mnoge bolesti, ratovi, gladi uzrokovane od Sotone i zlih sila. Tragovi toga nalaze se u cijeloj Europi.
Oko 50 kilometara od Praga smješten je dvorac Houska koji je podignut oko 1270. Dakle, iz istog stoljeća kao i Codex Gigas. Sam dvorac je pomalo čudan jer mu nedostaje nekih tipičnih značajki za takve dvorce iz tog vremena. Jedna od najčudnijih stvari je ta što dvorac uopće nije bio utvrđen. Nema vanjskih zaštitnih elemenata ni ukrasa koji bi impresionirali. Zapravo, svi ukrasi su napravljeni unutar dvorca.
U dvorcu je podignuta kapela iznad napukle stijene iz koje su prije toga, prema legendi, nahrupila mnoga strašna stvorenja koja su smrdjela na sumpor. Ljudi i životinje su se razboljeli, a zemlja je postala neplodna. Počelo se vjerovati da je svemu kriva ta pukotina u zemlji koja je vodila do samog Pakla. Kapela je, zapravo, zatvarala ulaz i izlaz iz njega. Zato se počelo govoriti da se u dvorcu nalazi nešto što se ne smije niti imenovati, niti spominjati.
Graditelji kapele ostavili su na zidovima slike koje upućuju na strašnu legendu. Arhanđela Mihaela kako važe duše dok mu se Vrag upliće u donošenje odluke povlačeći jedan dio vage prema dolje. Tu je i kentaur ženskog spola koji je ljevoruk, zao, spreman ubiti čovjeka strijelom. Prema legendi, lokalni osuđenici tu su bili suočeni sa strašnim izborom. Dugogodišnje zatočeništvo ili spuštanje u jamu zla. Jedan se odlučio za jamu, ali je ubrzo počeo vrištati pa su ga izvadili. Trenutačno je posijedio, prestravljen do smrti i pomućenog razuma.
Dakle, dvije priče povezane s Bohemijom potječu iz 13.st., Vražja Biblija i dvorac Houska. Legenda o vratima pakla u Houski nije nestala sa srednjim vijekom. U predvečerje II. svjetskog rata nacisti su 1938. okupirali to područje, a vođu SS-a Heinricha Himmlera koji je bio sklonome okultnome, zanimao je dvorac Houska i priča o vratima pakla. Mislio je da bi to nacistima moglo dati dodatnu moć. Tu su vršili užasne pokuse na zatvorenicima, mučili ih do smrti i ubijali. Neki smatraju da je služio kao inkubator u sklopu programa Lebensborn čija je svrha bila poticanje rađanja arijske rasno čiste djece. Dokumentacija o tome nije sačuvana jer su je 1945., bježeći pred crvenom armijom, nacisti uništili.
Na samo 15 kilometara od Houske nalazi se još jedan prikaz kao da je iz pakla. Vražje glave. Česi ih zovu: Čertovy Hlavy (kod mjesta Libechova). To su velika, u stijeni isklesana, osam metara visoka, strašna i zlokobna lica, zapravo, divovske glave. Izgledaju demonski. Nastale su 1846., a autor im je kipar Vaclav Levy koji je u to vrijeme radio kao kuhar u obližnjem mjestu. Glave su umjetnički prikaz autorove vlastite duše, izmučene prisilom da bude kuhar, a ne umjetnik. Dakle, iako je srednji vijek davno prošao, tragovi zla nisu iščezli s ovih područja.
Jerko Župa, dipl. theol.
Naslovna fotografija: Kungl. biblioteket, wikimedia commons
