Naš suradnik na portalu Jerko Župa otvara novu temu unutar svoje kolumne „Izvan klupa“. Kroz dva članka progovorit će o posljednjem od proroka i onom za kojeg je Krist rekao da je „najveći rođen od žene“ (Lk 7,28).
___________________________________________________________________________
Povijesni izvor
„Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. Budući da je Ivan govorio Herodu: »Ne smiješ imati žene brata svojega!«, Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao. I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima.
Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!« I zakle joj se: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.« Ona iziđe pa će svojoj materi: »Što da zaištem?« A ona će: »Glavu Ivana Krstitelja!« I odmah žurno uđe kralju te zaište: »Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!« Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.“
(Mt 14, 1-12)
Kao što to obično biva u životu ljudi koji pozivaju na pošten i pravedan život, istinu i vjernost Bogu, a ne ljudima, život im nikada nije jednostavan, dapače, lako ga mogu izgubiti. Upravo se to dogodilo Ivanu Krstitelju, pustinjaku, propovjedniku, govorniku istine i obraćenja.
Zbog svega navedenoga Ivan je postao problem za kralja Heroda Antipu, potencijalni pokretač pobune i duhovnog pročišćenja jer je bio vrlo utjecajan u narodu.
Otok Svetog Ivana
Jedna proslava, jedan ples, jedno obećanje, jedna želja i ode glava. Njegovi učenici dolaze, uzimaju tijelo i polažu u grob. Koji? Gdje? Što kažu povijesni izvori?
U bugarskom dijelu Crnog mora nalazi se otok Sv. Ivana u blizini grada Sozopola. Prigodom iskapanja na otoku, 2010.g., ispod ruševina jednog od najstarijih samostana u Europi, bugarski arheolog dr. Kazimir Popkonstantinov s Univerziteta Veliko Tarnavo, pronašao je mjesto oltara. Ispod podnih ploča otkrio je mramorni relikvijar. Kako su mnoge crkve građene iznad relikvija mučenika i svetaca, ovo otkriće moglo bi iznjedriti nešto vrijedno.
Nekoliko metara dalje pronađen je i dio druge kamene kutije na kojem se još uvijek jasno vidi neki natpis. Odmah su uočili riječi: Sveti Ivan. Naravno, prva misao je bila da bi to možda moglo pripadati Sv. Ivanu Krstitelju po kojem se otok zove.
Kako je samostan jako star ovi relikvijari vjerojatno su tu čuvani već par stotina godina nakon Ivanove smrti. S obzirom na starost nalazišta, mala je vjerojatnost da se radi o krivotvorinama poput mnogih iz kasnijih, srednjevjekovnih stoljeća kada je cvjetala trgovina relikvijama.
Sozopol
Vijest je postala senzacija u Bugarskoj pa je održana posebna ceremonija otvaranja relikvijara. Kad je dr. Popkonstantinov skinuo poklopac kutije, u njoj se vidjelo nekoliko fragmenata kostiju i ljudski zub. Sve to se otkrilo u bugarskom gradu Sozopolu na obali Crnog mora, nekoć poznat kao Apollonia Pontica, gdje se čuvaju ti arheološki predmeti te dijelovi kostiju za koje se smatra da pripadaju Ivanu Krstitelju.
Moderna znanost i mogućnost DNK-a analize, datiranja starosti i podrijetla, mogli bi dati mnoge odgovore na pitanja o autentičnosti nalaza. Zato je tamošnja pravoslavna crkva odobrila da se iz kostiju ekstrahira DNK-a te pošalje na analizu. Arheolog i specijalist za radiokarbonsko datiranje s Oxforda, dr. Thomas Higham uzeo je uzorke koštanog praha kako bi pokušao datirati starost kostiju pomoću ugljika-14.
Eksperti za DNK-a, danski evolucijski genetičari i antropolozi prof. Eske Willerslev i dr. Hannes Schroeder imali su zadatak rekonstruirati genski profil koji bi pokazao potječe li osoba s područja Bliskog istoka. Naravno, u DNK-a i na kostima ne piše Ivan Krstitelj, ali bi dobiveni podatci mogli pokazati starost i geografsko podrijetlo osobe. Zato je ovaj pronalazak tako izniman i neočekivan.
Samo se tri važna rođendana ističu u katoličkom kalendaru; Isusov (Božić-25.12.), Djevice Marije (08.09.) i Ivana Krstitelja (24.06.). Inače se, prema ustaljenoj tradiciji, slave dani rođenja za nebo tj. dan smrti ili mučeništva. Kako nas vjera uči, Isus je Uskrsnuo (tijelom), Djevica Marija je Uznesena na nebo dušom i tijelom, ostaje jedino Ivan kao čovjek čije kosti bi mogle negdje počivati. Profesorica na odsjeku za teologiju Sveučilišta u Birminghamu, Candida Moss, odmah je upozoravala da se ne podliježe vjerskoj euforiji te da se zadrži znanstvena odgovornost prema vjernicima i vjerskoj povijesti na otoku Sv. Ivana.
Kamenje govori
Znanstvenici su se za početak se zapitali kako su relikvije, uopće, dospjele na ovaj otok i je li slučajno da se zove Otok Sv. Ivana? Trebalo je proučiti kako kosti tako i ostale nalaze. Zatim je trebalo protumačiti natpise na kamenim ostatcima koji su nađeni na istom lokalitetu. Zadaću prevođenja tih natpisa dobili su Kazimir Popkonstantinov i prof. Nikolaj Šarankov, stručnjak za starogrčki jezik.
Najprije su proučavali natpis na manjoj kamenoj kutiji iz kojeg su zaključili da sadrži osobnu poruku čovjeka imenom Toma. „Gospodine pomozi svome sluzi Tomi.“ te riječi „…od sv. Ivana.“ Toma bi mogao biti bogati pokrovitelj ili graditelj crkve iz 4.st. kojoj je darovao pronađene relikvije. On je, prema natpisu, očito bio uvjeren da u svom posjedu ima relikvije Ivana Krstitelja.
Na kamenu se nalazi još važnih podataka. Npr. kapa (20) i delta (4), što ukazuje na važan datum – 24. lipnja. rođendan sv. Ivana Krstitelja. Taj datum se ne nalazi u Novom Zavjetu, ali prema evanđelju po Luki, Isusova majka Marija odlazi svojoj trudnoj rodici Elizabeti, Ivanovoj majci. Susret dviju majki čini da dijete u utrobi Elizabete poskače od radosti. Kako se Isus rodio 25.12. jasno je zašto se Ivanov rođendan obilježava 6 mjeseci ranije. Protestantski pastor i profesor na sveučilištu San Francisco, dr. Vincent Rizzuto, Ivana Krstitelja opisuje kao pustinjaka koji živi odvojeno od svijeta korupcije, nemorala i nevjere, dok Isus, u isto vrijeme, osobno djeluje u takvom okružju. Dva, naizgled, sasvim oprečna pristupa koja ukazuju da nikako nisu mogli biti suparnici, baš naprotiv, suradnici, a to je i vidljivo u novozavjetnim tekstovima. Ivan Isusa vidi kao Mesiju kojemu „nije dostojan odriješiti obuću s nogu“. On krsti vodom, a Isus će Duhom Svetim. On priprema staze Mesiji.
Jerko Župa, dipl. theol.