Naš suradnik na portalu i dipl. vjeroučitelj Jerko Župa prošlog je mjeseca otvorio temu izgubljenog grada Sodome. Danas donosimo drugi i posljednji dio ove priče .
Tragovi prošlosti
Najstarija, djelomično sačuvana mapa biblijskih nalazišta, karta iz Madabe potječe iz 6.st., a nalazi se na podu crkve sv. Jurja u Jordanu. Inače, to je bilo razdoblje brojnih hodočašća i jedna takva mapa bila je dragocjena svima koji su putovali prema važnim biblijskim mjestima. Mapa, između ostalih, sadrži ime mjesta Soar (Zoar).
To je jedan od pet gradova koji se spominju i jedini koji nije bio razoren, u kojega se sklonio Lot. Karta na prikazuje Sodomu, ali vidljiva su određena mjesta sjeverno od Mrtvog mora. Djelomični prikaz dva grada za koje dr. Collins drži da su Sodoma i Gomora, a koje počinje tražiti 2005.g.
U Američkom centru za istočnjačka istraživanja pronalaze knjigu Antikviteti doline Jordan u kojoj se nalazi mapa s 14 drevnih nalazišta u jordanskoj regiji Kikkar, sjeveroistočno od Mrtvog mora. Nakon višednevne pretrage, jedino nalazište koje je odgovaralo veličini Sodome je Tell el-Hammam, 13 km sjeveroistočno od Mrtvog mora.
Tell el-Hammam
Izvor: https://www.sci.news/archaeology/tall-el-hammam-10116.html
Iskapanja na lokalitetu od 600 000 četvornih metara, šest puta većem od starog grada Jeruzalema, započinju 27. prosinca 2005 godine. Veličina nalazišta sve je iznenadila jer ukazuje na veliki grad s procijenjenom populacijom od 65.000 stanovnika, iz brončanog doba, koji ima velike zidine, palače, hramove, rezidencije, kuće, trgove. Zato je angažiran arheološki arhitekt dr. Leena Ritmeyera, zadužen za mapiranje cijelog nalazišta.
Otkrivene su gradske zidine široke 5 i visoke 12 metara, palače, hramovi, dva gradska trga, desetci kuća i ulica, sve iz brončanog doba, vremena u kojem je postojao grad Sodoma. Samo za gradske zidine upotrijebljeno je oko 50 milijuna cigli. Pronađeni su i slojevi pepela debeli od pola do dva metra koji upućuju na to da je grad izgorio oko 1700 g.pr.Kr
Među ruševinama pronađen je i mlinski kamen za mljevenje žita težak 180 kilograma, i to doslovno odvaljen s podnožja u smjeru sjeveroistoka. Kasnije su pronašli još mnogo većih i manjih predmeta položenih u istom smjeru, kao da su odgurnuti nekom velikom kataklizmičkom silom. Dr. Collins to naziva Veliko uništenje srednjeg brončanog doba. Što ga je prouzročilo?
Godine 2011. arheolozi počinju pronalaziti dijelove ljudskih ostataka – kosti koje su od bedara na dolje bile odvojene od drugih dijelova, dok je mjesto odvajanja u potpunosti izgoreno. Kao da je dio tijela spaljen i odbačen na zid. Zatim, pada na zemlju i pokriven je slojem pepela. Očito je da tijela nisu pažljivo ukopana nego oštećena u nekom nasilnom događaju. Mjesta pronalaska, oštećenja i položaj ostataka, ukazuju na veliko i naglo uništenje.
Arheološki nalazi uništenja
Nalazište Tell el-Hammam uklapa se u biblijsku priču, lokaciju i vremensko razdoblje postojanja Sodome. Arheološko istraživanje otkrilo je i potvrdilo mnoštvo podataka, ali ne sve. Konačnog pravorijeka zapravo još uvijek nema. Britanska pomorska arheologinja i pretpovjesničarka Dr. Helen Farr (University of Southampton UK) ističe problem tumačenja ovakvih arheoloških nalazišta u smislu njegove važnosti, činjenica te sigurnosti u shvaćanju otkrivenoga. Pitanje je i što nema konkretnog dokaza što je zapravo uništilo Sodomu.
Međutim, nedvojbeno je utvrđeno vremensko razdoblje lokaliteta, njegova veličina, jasan plan grada. Sve to ukazuje da je tu, bez prestanka, oko 3000 godina, postojala napredna civilizacija na rubu velike i plodne ravnice. Pronađen je gornji, posebno utvrđeni, dio grada za vlastodršce te donji, zasebno utvrđeni, dio grada za sve ostale stanovnike.
Izvor: https://www.sci.news/archaeology/tall-el-hammam-10116.html
Prema nalazima, negdje oko 1700. godine pr. Kr., grad je nasilno uništen. Na to upućuju razvaline, veliki tragovi pepela kao posljedica požara i pougljenjeni ljudski ostatci odbačeni velikom silom. No, što je razorilo Sodomu?
Mary-Ann Ochota (britanska televizijska voditeljica i antropologinja specijalizirana za antropologiju i arheologiju) smatra da je logično pitanje ono o mogućoj vulkanskoj erupciji jer je u tom dijelu Jordana gotovo šestina tla prekrivena stvrdnutom lavom, bazaltom. No, geolog dr. Ian Stewart (UNESCO Chair in Geoscience and Society) upozorava kako ovdje nemamo piramidalnu vulkansku planinu pa nikako ne može biti riječ o vulkanskoj kataklizmi te da je, znanstveno, vjerojatnija teza o potresu.
Tijekom iskapanja 2011. pronađen je unikatan komadić lončarije iz srednjeg brončanog doba. S jedne strane izgleda kao uobičajeni fragment lončarije iz tog doba, dok je s druge strane površina zelena te podsjeća na staklo kao da je lončarija rastopljena visokom i naglom temperaturom. Pronalazak odlazi na analizu u Laboratorij za geološka istraživanja u New Mexicu.
Meteor
Komadić je fizički identičan trinititu, elementu koji se rabio pri detonaciji prve nuklearne bombe, zvane Trinity, 16. srpnja 1945. u Jornada del Muero u Novom Meksiku. Nakon eksplozije, znanstvenici su uočili neobičnu tvar posvuda oko mjesta detonacije kao njezinu posljedicu. Rastopljeni pijesak koji se brzo ohladio i stvorio staklasti trinitit, rastopljenu površinu sličnu onoj koja je pronađena na lončariji u Tell el-Hammamu.
Otkriven je i cirkon koji se razlikuje od cirkona kojega se može naći u prirodi. Ovaj je gladak i nalikuje suzi. Nema oštre bridove kao prirodni. To bi mogla biti posljedica ekstremnih temperaturnih uvjeta (oko 4000 stupnjeva Celzijusovih – kao na površini Sunca) pri njegovom nastanku. Kako tada nije bilo atomskih bombi, kandidat postaje meteor koji prilikom pada zrači veliku toplinu, a nakon udara ili rasprsnuća u atmosferi, uzrokuje ekstremni udar tisuća komada raspadnutog meteora koji razara, topi i spaljuje sve pred sobom.
Točno kao što je opisano u Bibliji. U ovom slučaju vjerojatan je i tsunami iz Mrtvog mora koji je zbog velika količine soli prekrilo prostor ravnice i učinio ga neplodnim, pa je trebalo sedamsto godina prije nego se počinju javljati tragovi ponovnog naseljavanja.
Zaključak
Za sada nigdje nije pronađen natpis s imenom Sodome, a znanstvena zajednica nije složna oko lokaliteta gradova Sodome i Gomore kao i oko načina njihove propasti. Biblija kao sveta knjiga koja prenosi božansku poruku i pouku ljudima tijekom tisućljeća nije znanstvena knjiga i s pravom stoji upozorenje da se mora sagledati kao cjelina, vodeći računa o tome kada je nešto napisano, kome, kojim stilom, s kojom namjerom, itd. Za nas u današnjem vremenu Sodome i Gomore na svim razinama i u svim porama života, svim institucijama i svim društvima, moramo se zapitati gdje se mi nalazimo, koje je naše mjesto i uporište, pozicija? U Sodomi? U bijegu? Na Gori? Gdje?
Jerko Župa, dipl. vjeroučitelj
