I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: »Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.« (Lk 22, 20)
Tragovima prošlih vremena
Posljednja večera zbila se u Jeruzalemu, zato je on početak potrage o Sv. Gralu tj. Kaležu. Najčešća hipoteza govori o dolasku Kaleža u Rim tijekom prvog stoljeća, a vežu se uz sv. Petra i prve zajednice kršćana. Tu se čuvao i skrivao pred progoniteljima, najvjerojatnije u katakombama u kojima se i danas vide slike obreda na zidovima. Zaista, na jednom takvom prikazu nalazi se slika gornjeg dijela Kaleža koji veoma nalikuje onome u Valenciji (Santo Cáliz).
Prvi pape koristili su taj Kalež tijekom svetih misa u podzemljima rimske metropole u vrijeme progona. Jedan stari tekst svjedoči o tome kako su ga kršćani koristili u obredima. Piše kako je Isus koristio „hunc praeclarum calicem“ (ovaj dragocjeni kalež). Poznato je da su pape Ivan Pavao II. i Benedikt VXI. upotrebljavali Santo Cáliz iz Valencije u liturgiji.
Povijest putovanja Kaleža od Jeruzalema preko Rima do Valencije je maglovita. Nemoguće je rekonstruirati detalje tog putovanja. Priča o Kaležu posebno oživljava u Srednjem vijeku. Tada se rađaju razne legende o njemu, a posebno u Križarska vremena kada su sveti predmeti i relikvije bile vrlo cijenjene i tražene. Poput komadića Sv. Križa ili kostiju svetaca. Povjesničar dr. Sam Willis smatra da je u to vrijeme ponovo pronađeno i sačuvano mnogo predmeta vezanih za sam početak kršćanstva, dok dr. Will Linn (Hussian College, Los Angeles) smatra da je Kalež simbol božanske moći života u duhu i istini, tjelesnog i duhovnog zdravlja.
Kako su mnogim gradovima sveti predmeti bili stvar prestiža, dolazilo je do natjecanja tko će imati značajniju relikviju. Zato imamo pojavu da više crkava tvrdi da baš oni posjeduju takav predmet. Isti je slučaj i s Kaležom. Koji je pravi? Drvena zdjela ili ona od dragog kamenja?
Valencija
Danas znamo da su neki predmeti, za koje se tvrdilo da su Kalež, sasvim nešto drugo. Tako je drveni predmet poznat kao Posuda iz Nanteosa (UK), a za koju se tvrdilo da je Kalež, zapravo posuda za voće stara oko 600 godina. Za smaragdni Sacro Catino se utvrdilo da je srednjovjekovna islamska zdjela. No, Kalež iz Valencije je drugačija priča. Ova španjolska luka bila je važan centar trgovine u srednjem vijeku pa je sve moglo doći do nje.
Mnogi povjesničari, teolozi i arheolozi upustili su se u potragu za svetim predmetima, pa tako i Kaležom. Dr. Ana Mafé García, povjesničarka umjetnosti (Universitat de València), jedna je od onih koja želi do kraja istražiti priču o Kaležu. Ona je uvjerena da se Kalež (Santo Cáliz) danas nalazi i čuva u katedrali španjolskog grada Valencije. Njezina potraga svoje nadahnuće je pronašla u slikama koje prikazuju Kalež tj. u povijesti umjetnosti.
Njemački povjesničar dr. Michael Hesemann, novinar i međunarodno priznati pisac koji se prvenstveno bavi poviješću Crkve, jedan od rijetkih kojem je odobren pristup vatikanskom arhivu, a koji je napisao 18 knjiga prodanih u dva milijuna primjeraka, dobio je priliku da s dr. Anom Mafé García, izbliza pogleda Kalež u Valenciji. Ako je Santo Cáliz iz Valencije zaista Sv. Gral, onda bi to bio, prema evolucijskoj antropologinji dr. Anni Machin (Oxford Brookes University) još jedan snažan dokaz da je Isus iz Nazareta zaista bio stvarna povijesna osoba te da je Novi Zavjet autentičan skup vjerskih i povijesnih dokumenata koje treba uzeti ozbiljno.
Početna istraživanja potvrdila su da je Kalež star oko 2000 godina te da su ga izradili majstori s Bliskog Istoka. U istragu se uključuje i povjesničar umjetnosti Daniel Benito Goerlich, direktor Patriarca-Museum Valencia, koji traži prikaze Kaleža u umjetnosti, s posebnim osvrtom na one umjetnike koji su možda vidjeli Kalež vlastitim očima.
U muzeju se nalazi slika Posljednje večere iz 1599.g. koja prikazuje Kalež izrazito sličan Santo Cálizu. Prije 500 godina u kršćanstvu je postojao konsenzus o tome kako je Kalež izgledao. Naime, od 16.st. pa nadalje, u svijetu povijesti umjetnosti na prikazima Posljednje večere gotovo bez izuzetka se prikazuje samo jedna relikvija, Kalež koji je nevjerojatno sličan Santo Cálizu iz Valencije.
Parsifal
Srednji vijek je možda najplodnije razdoblje iz kojega i dan danas crpimo povijesne podatke, priče, mitove, legende, stvarne i izmišljene osobe i događaje. Jedna od tih priča je i ona o idealiziranom vitezu Parsifalu koji je svoje teško odrastanje i djetinjstvo proveo u šumi s majkom. Jednog dana ugledao je kralja Artura i vitezove Okruglog stola te im se, istog trena, odlučio priključiti. Tako počinje ta priča o vitezu koji je svoj život posvetio potrazi za Svetim Gralom (Kaležom, Čašom) iz koje je Isus pio na Posljednjoj večeri i u kojoj se nalazila Isusova krv s Golgote. Naravno, s druge strane se nalazilo zlo u liku čarobnjaka Klingsora. Parsifal će biti taj koji će spasiti kralja Ribara i zaštititi Kalež.
Parsifal (Percefal) ili Priča o Gralu nedovršeni je roman u stihu iz 1180.g. Chrétiena de Troyesa. Postoji i dodatak u njemačkoj verziji koju je napisao Wolfram von Eschenbach, a koju će kasnije uglazbiti Richard Wagner. Parsifal je poslužio i kao predložak filmu Parsifal Galski Erica Rohmera 1978.g.
No, je li baš sve izmišljeno? Poznato je, naime, da mitovi i legende sadrže i tragove istine u bilo kojem obliku. Neobjašnjivi događaji, mjesta obavijena legendom, heroji, junaci, i još mnogo toga, intrigiraju povjesničare dan danas. Povjesničar Michael Hesemann dvadeset godina istraživao je i tražio dokaze autentičnosti Kaleža. Ključ za razumijevanje Kaleža je srednjovjekovni roman u stihovima: Parsifal. On smatra da treba samo slijediti priču koja će ga, u konačnici, dovesti do Kaleža.
Priča o Gralu
Parsifalova priča je jedinstvena. Da ispuni svoj životni san i postane vitez, mora proći brojne kušnje. Jedna od njih je pronaći Sv. Gral. Tako on dolazi u dvorac Grala, gdje živi umirući kralj Ribar kojega samo božanska moć Grala može održati na životu. Tu mladi vitez svjedoči čudesnom događaju umnažanja hrane i pića. Naposljetku, vidi taj Kalež kako sjaji kao zvijezda s neba dok ga donose u prostoriju.
Istražujući detalje te priče, dr. Hesemann otkriva gdje je Kalež bio skriven u 11. i 12.st. Naime, u tekstu se nalazi ime dvorca Montsalvatage gdje će Persefal naći kralja i Kalež. On odlazi u potragu za tim dvorcem u Pireneje. No kako je, uopće, Kalež došao u Španjolsku?
Nakon što je iz Jeruzalema Kalež došao u Rim, sv. Lovre, rimski đakon iz 3.st., šalje Kalež svojoj obitelji u Huescu, štiteći ga tako od mogućeg uništenja za vrijeme progona. Dakle, prvo mjesto na popisu potrage je Huesca. Točna lokacija se ne zna, ali se znaju neki podatci poput imena planine Pico de Gratal (planina Grala) visoke 1563 metra iza koje se nalazi Zemlja Grala. Gral se skrivao u tom području nekoliko stoljeća sve dok nije dospio u samostan iz 10.st., San Juan de la Peña, skriven pod liticama. Sljedeća točka je rijeka Aragon gdje vitez sreće kralja Ribara. U pozadini se nalazi Mont Salvatoris (Spasiteljeva planina) koja se na lokalnom narječju zove Montsalvatge, a to je ime dvorca u kojem se čuvao Kalež prema Pasefalu.
Dr. Hesemann nije prvi koji je slijedio istu priču pa završio u Pirinejima. Oko 1930. njemački povjesničar Otto Rahn priču o dvorcu je shvaćao doslovno, no njega je tekst odveo na drugu stranu Pirineja, u Francusku gdje je pronašao dvorac Château de Montségur. On je Kalež tražio za naciste. Engleski povjesničar i tv promotor dr. Sam Willis smatra da bi pronalazak Kaleža za naciste značio potvrdu njihove moći, prava i opravdanja za ono što su naumili napraviti. Upravo su zato Hitler i Himmler, koji je bio opsjednut okultnim, tražili Kalež.
San Juan de la Peña
Junački ep nudi točan smještaj prostorija ovog dvorca u kojem je vitez vidio Gral: „U sredini je vidio četiri stupa, a između njih je gorjela velika vatra. Tu je sreo kralja Grala i razgovarao s njim. Onda je vidio kako je procesija ušla kroz vrata s druge strane dvorane i nosila Gral. Nosila ga je kroz dvoranu i nestala kroz druga vrata na suprotnom kraju prostorije.“ Parsefal je, zapravo, svjedočio uskrsnoj procesiji i tajanstvenom ritualu.
Podrumske prostorije dvorca točno odgovaraju opisu iz epa. Tu je i mala prostorija s nišom u kojoj je više od 300 godina stajao Kalež. Tekst sadrži i još jedan važan detalj. Spominje krštenje, a u podrumu dvorca nalazi se mali prostor s tekućom vodom za krštenja. Spominju se i stube uz koje nose Gral u crkvu San Juan de la Peña. Ako u epu ima istine, onda je ovaj dvorac onaj u kojem se Gral čuvao i štovao. No, u epu se Gral opisuje kao sjajni kamen s neba pa se postavlja pitanje je li to Kalež iz Valencije?
Na Odsjeku za povijest umjetnosti Sveučilišta u Valenciji, dr. María Gómez Rodrigo i dr. Ana Mafé García, napravile su eksperiment sa željom da utvrde ima li ikakve veze tekst o sjajnom kamenu s Kaležom iz Valencije. Gornji dio Kaleža iz Valencije tj. sama čaša, napravljena od dragog kamena ahata. Kad se on izloži jakoj svjetlosti, zasja u raznim bojama, ovisno o jačini svjetlosti. Točno kao neki komet ili zvijezda. Ako je Kalež napravljen od ahata koji je na zemlju, možda, stigao kao dio meteora, onda je Kalež zvijezda s neba kao i dijelovi mača Exalibura koji je dio iste priče i tradicije. Ti predmeti daju božansko pravo na vlast.
Kralj Artur – vitezovi Okruglog stola i sv. Gral
U engleskom gradu Glastonburyu vjeruju da je Kalež prvih par stoljeća tu boravio. Naime, jedna legenda kaže da je Josip iz Arimateje u Kalež sakupio Isusovu krv na Golgoti te odnio u Englesku u mjesni samostan u kojem je pokopan i kralj Artur. Primarna zadaća kralja Artura i vitezova Okruglog stola bila je pronalazak sv. Grala. Isusov Kalež tako je dao Kralju Arturu neophodnu moć i povijesni značaj.
Arheologinja prof. Roberta Gilchrist (University of Reading) povezuje dvije legende o nastanku samostana, stare oko 800 godina, s Josipom i kraljem Arturom. U samostanu se nalazi i slika Josipa iz Arimateje kako nosi Kalež. Legenda dalje govori kako je Josip zabio svoj štap u zemlju iz kojega je izniknuo veličanstveni glog koji je i dan danas mjesna znamenitost koja cvjeta na Božić.
Redovnici samostana u svojim kronikama pišu o pronalasku grobnice s dva kostura; visokog muškarca jakih kostiju i žene. Kralja Artura i njegove žene Guinevere? Uz njih su pronašli i križ s imenom Artur. Dovoljno da hodočasnici navale sa svih strana svijeta.
Popis inventara
U popisu imovine samostana San Juan de la Peña iz 11.st. nalazi se skriveni kod u kojem povjesničar i profesor dizajna, Gabriel Songel (Universitat Politècnica de València), jasno vidi opis Kaleža iz Valencije. Na prvi pogled Kalež se ne spominje kod Bene valete (Lijepo pozdravljeni) koji je bio oznaka papa. No, tu je veoma zanimljiv grafički dizajn na osnovi velikog slova N, zapravo se radi o tajnom kodu za neprocjenjivu relikviju.
On sadrži riječi; calis, lapis, exilis, domini, a točno tim riječima Wolfram von Eschenbach opisuje Sv. Gral u svom Parsefalu. To znači: „Kalež od dragog kamena, Gospodinov“. Dakle, ovo nije samo najstariji dokument koji spominje kako je Gospodinov Kalež iz 11.st. dospio u samostan San Juan de la Peña, nego sadrži i izraz „lapis exilis“ koji Eschenbach, u Parsefalu, koristi 150 godina kasnije.
Košer propisi
Malo ljudi na svijetu zna toliko o Santo Cálizu kao bivši katedralni ministrant, Antonio García Piró koji je imao priliku osobno izmjeriti Kalež. Od tada ručno izrađuje vjerne kopije te relikvije. Tu postoje dva glavna problema: materijal i dimenzije jer Antonio nije mogao osobno dodirivati Kalež. Jedno vjernu kopiju napravio je za Dr. Ana Mafé García, povjesničarku umjetnosti kojoj je najbitniji bio volumen tekućine koji će stati u Kalež.
Kako bi se zadovoljile židovske zakone o čistoći, posude moraju biti od kamena jer je drvo previše porozno, pa ga je teško čistiti i zato nije pogodno za ritualnu posudu. Naime, posuda mora biti košer, a kako su Isus i apostoli bili Židovi, morali su se držati propisa.
Prije dvije tisuće godina Židovi su imali obiteljski kalež koji se morao moći napuniti određenom količinom vina kako bi mogli pravilno slaviti obred Pashe, kao što to čine i danas.
Dr. García je ispitivala koliko tekućine može stati u Kalež. Obujem joj može reći je li Santo Cáliz iz Valencije zadovoljavao propise o ritualnim posudama. Izmjerila je kako je obujam od točno četiri palca, što je pola pedlja po židovskim mjernim jedinicama. 2,5 revi¨ita.
Minimum koji se mora popiti je jedan revi¨it ili 86 mililitara, drugi revi¨it je za obitelj. Prema mjerenjima Santo Cáliz ima obujam od 2,5 revi¨ita. Dakle, veoma je moguće da se koristio u obredne svrhe.
Zaključak
Nakon dugogodišnje potrage i raznih istraživanja, njemački povjesničar dr. Michael Hesemann i povjesničarka umjetnosti Dr. Ana Mafé García, uvjereni su kako je Santo Cáliz iz Valencije uistinu Čaša, Kalež tj. Sveti Gral s Posljednje Večere.
Poruka Svetog Grala je univerzalna. Trebaju je razumjeti svi, svojim srcem. To je žudnja za vječnim životom, blaženstvom i srećom koju samo Bog može ispuniti i to preko svoga Sina, druge božanske osobe, Spasitelja i Otkupitelja koji nam je ostavio mnoge tragove, poput Sv. Grala, koje možemo slijediti u svojim životnim potragama.
Na kraju ostaje samo jedno pitanje: Koji je moj Sv. Gral kojega tražim?
