– nastavak prikaza knjige Pier Giorgio Frassati. Duhovna biografija (Paolo Asolan)
Pier Giorgio Frassati razlikuje tri oblika apostolata. Prvi je apostolat primjera: „mi katolici trebamo se truditi da čitav naš život bude u skladu s kršćanskim moralnim zakonom“. Zatim slijedi apostolat ljubavi: „odlaziti među one koji trpe i pružiti im utjehu; među nesretnike i reći im lijepu riječ“. I treći oblik je apostolat uvjeravanja: „o mladi pristupite svojim kolegama na poslu koji žive daleko od Crkve i svoje slobodno vrijeme ne provode u zdravim zabavama, već u porocima. Uvjerite te nesretnike da slijede Božji put…“
Njegovi dnevni rasporedi bili su ispunjeni različitim i mnogim apostolskim aktivnostima. Bio je čovjek akcije, redovite i organizirane, dosjetljiv i do kraja ustrajan. Kad bi se popisale sve njegove aktivnosti, mogao bi se steći dojam čistog aktivizma, kao bijega od sebe i svojih najbližih. Međutim, Pier Giorgio nije bio ni malo rastrojen i rastrgan u kaosu obveza. Sve što je činio odisalo je vedrinom i jasnim, nepodijeljenim nasljedovanjem Krista. Stalno povezan s Kristom sve je svoje aktivnosti povezivao u smislenu cjelinu.
Kao član Dominikanskog trećeg reda, poput utemeljitelja sv. Dominika, njegov je apostolat u isto vrijeme i snažan i nježan, prihvaća i nadilazi poteškoće, zna se nositi s kritikom i podsmijehom, no pritom ne posustaje u onome što osjeća da mora učiniti. Sa svojim ideološkim ili političkim protivnicima, unatoč svim razlikama i protivštinama, održava odnose pune poštovanja.
Navedena tri oblika apostolata ne smijemo shvatiti dijakronijski, nego sinkronijski, ne kao uzastopne etape, već kao stalno prisutne i skladno isprepletene dimenzije. Apostolat primjera polazi od vlastitoga bića, od potrage za istinom, od poznavanja onoga u što vjerujemo. Potaknut kulturnim i društvenim okolnostima svojega vremena, Pier Giorgio se temeljito formira pohađajući predavanja i susrete u krugu Cesare Balbo i Savezu talijanskih katoličkih sveučilištaraca, a samostalno se posvetio proučavanju sv. Augustina i sv. Tome Akvinskog.
Dobro prepoznajući opasnosti nadolazeće fašističke i liberalističke ideologije, poziva svoje vršnjake da se pripreme na borbu „kako bismo našoj domovini, u ne tako dalekoj budućnosti, donijeli radosnije dane i moralno zdravo društvo“. Bio je to otpor ideologijama iznutra, na razini uvjerenja, što svoj korijen ima u neprestanoj molitvi. Zanimljivo je njegovo zapažanje o manjkavostima i opasnostima tadašnjeg redukcionističkog odgoja i obrazovanja u javnim školama za koje tvrdi da su „vrlo iskvarene“. Zbog toga poziva studente da pohađaju popodnevnu zasebnu nastavu koju organizira Katolička akcija, tijekom koje studenti mogu stjecati „znanje koje današnja državna škola, premalo ozbiljna, više ne može pružiti“, kako bi bili valjano poučeni u „vjerskim i filozofskim pitanjima“.
Pier Giorgio je shvatio da se katolički studenti trebaju ozbiljno pripremiti za svoj profesionalni život. O tome svjedoči njegov prijatelj Antonio Sever: „Mogu potvrditi da sam ga više puta čuo kako u raspravama samouvjereno navodi knjige, autore, čak i čitave ulomke napamet, što se, s obzirom na njegov karakter, nipošto nije moglo smatrati površnim i prolaznim znanjem, već je značilo da je te autore doista čitao, promišljao i usvajao. Te riječi, izgovorene kad je bilo potrebno, bile su znak svjesne, inteligentne, uzvišene kulturne formacije.“
Nastavlja se…
Dušan Vuletić
Photo by Arthur Poulin on Unsplash
