– nastavak prikaza knjige Pier Giorgio Frassati. Duhovna biografija (Paolo Asolan)
Geslo Katoličke akcije molitva – akcija – žrtva odabrao je Pier Giorgio kao svoj osobni program života i djelovanja.
Molitva je na početku toga trinoma. Kako ju je shvaćao, doživljavao i prakticirao? Pier Giorgio preporučuje „goruću molitvu“, koja je sušta suprotnost hladnoj ili mehaničkoj molitvi. Svjestan njezine važnosti, uvijek je i posvuda nalazio vrijeme i prostor za molitvu. Njegova sestra Luciana o tome svjedoči: „bili dani škole i učenja ili odmora i izleta, njegova prva misao bila je osigurati prostor molitve, bez kojeg mu se činilo da i najljepši dani gube svoje najdublje značenje.“
U središtu njegova duhovnog i molitvenog života bila je euharistija koju je često slavio, primao i kojoj se klanjao. Mogućnost pričešćivanja ili sudjelovanja na misi bila je uvjet za odlazak na izlet u planine ili bilo kakvo drugo druženje. Jedan njegov poznanik svjedoči kako ga je mnogo puta vidio za vrijeme mise „gotovo preobražena, čitava u čežnji za Isusom“. Molitva adoracije zauzimala je posebno važno mjesto u njegovoj euharistijskoj pobožnosti. Bio je jedan od najgorljivijih članom sekcije „mladih sveučilišnih noćnih klanjatelja“ koja je održavala klanjanje svake druge subote u mjesecu. Često se pridruživao i skupini „mladih radnika“ koji su se okupljali na klanjanje treće subote u mjesecu. Tako je građen dubok i otajstven odnos između onoga koji gleda (klanjatelja) i onoga koji je promatran (uskrsli Gospodin). U tim satima i noćima Isus je oblikovao Pier Giorgijovu dušu. To nije bila prazna noćna tišina, već ulazak u nutrinu duše gdje se susreće Božje Ti. Njegova sestra Luciana opet svjedoči: „Daleko od svake fanatičnosti i pobožnjačke iskrivljenosti, u nekim se trenutcima doimao kao da je dušom već uznesen na nebo“. Izlazeći iz crkve iz njega je zračila božanska radost i na druge prelazila. Bila je to „evangelizacija zračenjem“.
Pier Giorio je sudjelovao u svim pobožnostima svoga vremena, u procesijama, euharistijskim kongresima, duhovnim vježbama i postovima. Jedna se ipak izdvajala, a to je ustrajna, iskrena, duboka i nježna pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Nije mu prošao ni jedan dan bez krunice, ni onda kad je bio iscrpljen od mnogih dnevnih aktivnosti ili uspona obroncima Alpi. U Torinu je često pohodio svetište Gospe od Utjehe, ne propuštajući zajedničke pobožnosti i procesije.
Odakle takva pobožnost prema Gospi? Iako se prvi znakovi pokazuju u djetinjstvu, presudan događaj bila je njegova posveta u Marijinoj kongregaciji u krilu Družbe Isususove, u dobi od sedamnaest godina. U činu posvete izgovorio je čuvene riječi sv. Franje Saleškoga: „Presveta Djevice Bezgrješna, ja, iako krajnje nedostojan, potaknut Vašim čudesnim milosrđem, biram Vas danas za svoju Gospodaricu, Odvjetnicu i Majku, te čvrsto odlučujem da ću Vam uvijek služiti i ljubiti Vas.“ Od toga dana Pier Giorgio je kao ljubljeni učenik uzeo Mariju „k sebi“ za Majku.
Njegova je pobožnost bila tako jednostavna i iskrena, bez ikakvih primjesa pobožnjaštva ili sentimentalizma. Svoju vjeru ipak nije svodio na pobožne radnje, već ju je živio kao duboku ljubav prema Bogu i bližnjima. Po tim pobožnostima stalno je održavao duboku povezanost s Gospodinom i napajao se za svoj neumorni i plodni apostolat.
Nastavlja se…
Dušan Vuletić
Photo by Ümit Bulut on Unsplash
