U knjizi Postanka vidimo da po riječi sve nastaje. A kako nastaje riječi? One kao da frcnu od onoga što je nastalo, od onog što jest. U srazu sa stvarnošću nastane riječ. Zato je uvijek zahvalno ići na korijen, nastanak, riječi. Poželjno je u tu svrhu zaviriti u knjigu našeg pokojnog jezikoslovca Tomislava Ladana, Riječi – značenje, uporaba, podrijetlo. Oni koji su ga pratili preko malih ekrana kako tumači pojedine riječi sigurno su se i zadivili i nasmijali.
Uputimo se sada na korijene riječi koje nam otkrivaju najpoželjniju stvarnost: sreća, blaženstvo, klicanje, veselost i radost. Sve su obilježene otvorenošću i udivljenjem.
Sreća upućuje na slučajno sresti, na dobru kob. Nije plod našeg mukotrpnog rada ili teško stečenih kreposti. Više je slučaj. Nešto čime ne vladamo. Ono što nam izmiče. Stri su Grci govorili da je sreća dar bogova. Na grčkom je sreća eudaimon, eu je dobar – demon. Sokrat je govorio da u sebi ima nekog demona, nekog anđela čuvara, čiji ga glas sprječava da ide lošim putem. Na engleskom se za sreću kaže happiness. What happens? Što se događa? Koji su se događaji uskladili? U svakom je događaju milijun silnica koje se slažu. Sreća je kada se sve složi. Sigurno, i naša je prijemčivost važna. Nije samo nešto drugo i od drugih, i mi smo uključeni svojim gostoljubljem.
Blaženstvo po korijenu upućuje na razjapljenost, zijev. Radi se o širokoj otvorenosti poput rane koja se ne može ponovno zatvoriti. Slično značenje ima i latinska riječ leatitia, u čijem korijenu stoji riječ latus – širok. Duša je ranjena, široko otvorena, da bi mogla primiti više sadržaja.
Naša riječ klicanje prijevod je latinske exultatio. Tako je često susrećemo u latinskim uskrsnim pjesmama. Ona doslovce znači čin skakanja izvan, iznad i onkraj. Pretpostavlja pogođenost, udar. Nešto ili netko nas je udario i mi skačemo od sreće. Uskrsnuo je! Kličimo i radujmo se!
U latinskom imamo i riječ felicitas, koju na hrvatski prevodimo sa sreća. Latini govore o felcitas terrae. Sreća je plodnost koja dolazi iz dobre zemlje. Imaju i izraz felices arbores. To su stabla koja su povoljni predznaci na vjerskim obredima. Sretnik širi svoju sreću, prima ptice nebeske i u njegovoj se sjeni ljudi odmaraju. Obilno prima i obilno daruje.
Riječ radost ima korijen u indoeuropskoj riječi yug, a znači sveza. Jugum je latinski jaram. Conjugium je brak. Radost je konjugalna, bračna. Ona se dobiva od drugoga i struji prema drugom. Nema ništa s podvizima koje čini self-made-man, nego prije svega ovisi o međusobnoj ovisnosti (F. Hadjadj).
Jaram je moj sladak i breme moje lako! Dođite k meni, svi vi umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti!
Bazilije M
Tiskano izdanje: Katolički tjednik
.
Photo by Foto Pettine on Unsplash
