Dobro došli na portal Mreže Riječi

Starost. Svi je želimo, ali je se istovremeno i bojimo. Rado bi živjeli, ali ne bi rado starjeli. Nevoljko i sa strahom je čekamo kao što zapisa Ciceron „svi žele dočekati starost, a kada je jednom dočekaju ljute se na nju“. Strah nas je svega onoga što ona sa sobom nosi. Bojimo se bolesti, nemoći, osamljenosti i smrti. Mnogi život doživljavaju kao prolaznu beznačajnost pritom bojeći se patnje i zanemarivanja u starosti. Poduzimamo dosta toga kako bismo usporili dolazak nepoželjne gošće. Na nju gledamo s prijezirom i odbacivanjem. Suvremeni i narcisoidni čovjek je u potrazi za „eliksirom“ mladosti koji bi zaustavio starenje te nas „zarobio“ u vječnoj mladosti. U potrazi za čudotvornim „eliksirom“, čovjek postaje Senekin razuzdani starac koji luduje. Samu riječ starost želimo izbjeći, američki kardinal Francis Spellman duhovito i pronicljivo je zaključio da „postoje tri životna doba: mladost, srednje doba i divno izgledate“. Čini se kako je starost razdoblje života koje je beskorisno opterećenje: za sebe, bližnje i društvo. Možda je osjećaj beskorisnosti i najteži u staračkoj dobi. Potrošački mentalitet pretvorio je i čovjeka u stvar. Kad se nešto pokvari, dotraje ili mu istekne rok trajanja jednostavno se baca i poseže se za nečim novim. Je li starost znak da je čovjeku istekao rok ili, pak, da divno izgleda? Ne bismo trebali zaboraviti riječi psalmiste: „Rod donose i u starosti sočni i puni svježine: da navijeste kako je pravedan Jahve, hrid moja, onaj na kome nema nepravde“ (Ps 92, 15-16). Starost je ne samo divna izgleda, nego rodna, mudra, sočna, svježa i pravedna.
U očaju beznađa, besmisla, straha i beskorisnosti ljudskoga života sve je veći broj onih koji podupiru ili se, pak, odlučuju na eutanaziju. Također, broj država koje su ozakonile eutanaziju se povećava, jedan od posljednjih primjera je i Austrija koja je od 1. siječnja 2022. godine ozakonila eutanaziju. Zanimljivo, dok se cijeli svijet radovao životu, Austrija se „radovala“ smrti. Osobito žaloste razlozi odnosno motivi za eutanaziju. Ekonomska eutanazija se vodi čisto ekonomskom računicom. Svi oni koji su radno nesposobni i ne doprinose ekonomskom razvoju zajednice su kandidati za iskazivanje društvenoga „milosrđa“. U svijetu u kojem je jedina vrijednost novac, velika je opasnost da „izbor“ i „pravo“ na eutanaziju, može brzo postati društveno očekivanje i „dužnost“ na eutanaziju. Na ekonomsku nadovezuje se eugenička eutanazija koja za cilj ima poboljšanje rase te eksperimentalna u čijem su fokusu znanstvena istraživanja. Sama riječ eutanazija znači dobra ili milosrdna smrt, a često se eutanazija smatra humanim činom. Takvo milosrđe i humanost sv. Ivan Pavao II., u Evangelium vitae, smatra lažnim i neprihvatljivim. Eutanazija je moralno neprihvatljivo ubijanje ljudske osobe i teško kršenje Božjega zakona koji izričito zabranjuje bilo kakvo ubojstvo. Sv. Ivan Pavao II. upozorava kako države koje zakonski reguliraju pitanje eutanazije ni na koji način ne mogu tvrditi kako poštivanju savjesti drugih. Naprotiv to je zlouporaba savjesti i slobode. Umjesto da posegnemo za ubojstvom iz milosrđa pozvani smo da posegnemo za brigom i ljubavlju prema bolesnicima poboljšavajući kvalitetu i poštujući svetost života. Dostojanstvo ljudskoga života ne može umanjiti nikakva bolest niti to smije biti opravdanje za eutanaziju. Krist nam je pokazao kako se bol i patnja prihvaćaju i kako se trpi do posljednjega trenutka života. Ni Krista nije zaobišao kalež patnje i boli.
No, je li starost tako zla i opaka? Biblijski gledano ljudski život je putovanje ili hodočašće jer „smo stranci i pridošlice na zemlji“ (Heb 11,13), a naredbe Gospodnje su „pjesma u zemlji kojom putujemo“ (Ps 119,54). Ona je Božji blagoslov jer kako kaže psalmist „nasitit ću ga danima mnogim, pokazat’ mu spasenje svoje“ (Ps 91,16). Ne bismo se trebali bojati starosti, poglavito zbog Božjega jamstva da „do starosti vaše ja ću ostat’ isti, do vaših sjedina podupirat ću vas. To sam činio; nosit ću vas i dalje, pomagati vas, izbavljati“ (Iz 46,4). U Levitskom zakoniku Bog nalaže da poštujemo starost i odajemo počast starijima. U obliku zapovijedi Bog nalaže: „Ustani pred sijedom glavom; poštuj lice starca; boj se svoga Boga. Ja sam Jahve!“ (Lev 19,32). Možda se čini kako je staračka nemoć prepreka mladenačkoj snazi te da starost i mladost ne mogu ići skupa. Naprotiv, smatram da je suprotno da se mladost i starost nadopunjuju i da bi sjede kose mudra starca trebale biti ukras snazi mladića (usp. Izr, 20,29). Starost i starenje trebamo promatrati i prihvatiti kao Božji dar i veliku Božju naklonost. Doista, starost je doba kada divno izgledate.

mr. sc. Mile Vidić