U svakodnevnom životu ne očekujemo od djece da odrastaju jednakom brzinom
kao u „školskom životu“. Poslije samo dva mjeseca praznika mi već računamo kako su nam djeca godinu dana starija jer su se upisali u razred više. Očekujemo negdje da bi odmah trebala biti i malo ozbiljnija, a to u kronološkim godinama ne ide tako brzo, zar ne? Zato bi i očekivanja odraslih od djece trebala biti primjerenija.
Roditelji su sve zahtjevniji kako prema djeci, tako i prema nastavnicima. Sve češće školu i nastavnike ne doživljavaju kao partnere u odgoju svoje djece, već kao krivce za svoja neispunjena očekivanja. Način na koji se odvija komunikacija između nastavnika i roditelja uvelike utječe na samo dijete.
Roditelji, njegujte prijateljski odnos s nastavnicima svoga djeteta otvoreno izražavajući svoje zadovoljstvo što se vaše dijete nalazi u njegovom razredu ili na predavanju. Podijelite ciljeve koje ste postavili sa svojim djetetom. Nemojte nametati svoja očekivanja stavljajući ih ispred nastavnikovih zapažanja. Povremeno nađite vremena kako biste se zahvalili nastavniku. Nastavnici vole čuti povratnu informaciju od roditelja, ako njihov trud i nastojanje imaju pozitivan učinak na djetetov život i obrazovanje. Nemojte nikada govoriti loše o nastavniku ispred svog djeteta. Dijete će dobiti loš dojam o svom nastavniku, poistovjetit će se s vašim stavom prema njemu i/ili prenijeti drugima što ste izjavili.
Još jedan važan savjet roditeljima. Potrudite se da dijete odlazi na vrijeme na spavanje. Neispavana djeca imaju problema s koncentracijom i sklonija su neprimjerenom ponašanju za vrijeme nastave. Nemojte zvati nastavnike kući izvan njihovog radnog vremena, osim ako nije u pitanju hitan slučaj ili neka baš ozbiljna situacija. Pozivi s upitima koji nisu neophodni i mogu pričekati, u vrijeme kad nastavnik više nije u školi niti na svome radome mjestu, nisu prikladni i na to se gleda kao na narušavanje nastavnikove privatnosti. Ako imate problema s određenim nastavnikom, nikad nemojte odmah ići ravnatelju na razgovor o problemu koji imate, već ga probajte prvo riješiti sa samim nastavnikom. U rijetkim se situacijama može dogoditi da je nastavnik čovjek s kojim se ne može razgovarati. U tom slučaju, roditeljima ostaje nekoliko mogućnosti, od kojih svaka ima pozitivne i negativne posljedice. Ipak, uvijek treba imati na umu da je u većini slučajeva nastavnik suradnik roditelju, a ne njegov neprijatelj.
Ako nastavnici i roditelji u dobroj vjeri prihvate da su jedni drugima suradnici, to će se sigurno odraziti pozitivno na djetetov napredak u školi. Kvalitetna komunikacija roditelja i nastavnika nužna je za uspješno obrazovanje djeteta. Stoga, roditelji, uspostavite i njegujte dobru komunikaciju s nastavnicima. Ne samo da ćete biti mirniji jer ćete znati tko se u školi brine za vaše dijete, nego ćete i svome djetetu pokazati da vam je stalo do njega, a time ćete ga poučiti i dobrom modelu ponašanja.
Za uspjeh djeteta u školi nije dovoljna samo dobra komunikacija s nastavnikom, već i ono što govorite djeci. Riječi koje im izgovorite postaju njihov unutarnji glas. Potrudite se da taj glas bude osnažujući i podržavajući i u slučaju kada sva vaša očekivanja nisu zadovoljena. Ne zaboravite, ocjene nisu i nikada neće biti mjerilo sreće. Stoga što češće kažite svojoj djeci: „Ocjene su važne, ali nisu važnije od tebe.“
Nikolina Vugdelija, prof. pedagogije
Photo by note thanun on Unsplash
