Punac se nedavno vratio iz Berlina s informacijom o duginoj zastavi koja se njiše na zvoniku katoličke katedrale. Došao je toga dana do katedrale s namjerom da ide na svetu misu, ali okrenuo se i vratio kući. Objašnjavao sam mu kako je duga, među ostalim, kršćanski simbol, no uzalud, nije mu bilo do šale. Nije to ta duga, ovo je neka druga, kazao je. Pokušao sam i agnostičkim pristupom kako je duga meteorološko-optička pojava i nema tu puno zla, no postajao je sve nervozniji, pa sam na koncu odustao jer netko će ipak djecu trebati na ljeto voditi na more. Da osim one judeokršćanske duge postoji i neka druga, potvrdila mi je i majka, koja je, ničim izazvana, jednom prokomentirala kako se na selu od pamtivijeka vjerovalo da onaj koji prođe ispod duge promijeni spol. (1) Oduvijek sam slutio da je hrvatsko selo liberalnije od San Francisca – ne onoga Asiškoga, naravno – i da nas zapravo moderni dugajlije ne uvode u 21. stoljeće, nego nas vode desecima tisuća godina unatrag pod krinkom napretka. Ambivalentnošću duge pozabavio se i Stanley Kubrick u filmu Oči širom zatvorene (2), pa isto društvance koje preko dana obnaša ugledne društvene službe i slavi Božić te paradira u smokinzima navečer sudjeluje u kostimiranoj zabavi tipa rimskih saturnalija koja je povezana i s maloljetničkom prostitucijom preko prodavaonice koja se znakovito zove Rainbow Fashions, a u večernjoj Cruiseovoj avanturi mijenja ime u Under the Rainbow. Srećom, riječ je samo o filmu, a ova duga s katoličke katedrale u Berlinu ima veze samo s ljudskim pravima, a nikako sa spolnom raskalašenošću. Da mi glavna argumentacija ne budu punac, majka i Stanley Kubrick, pozivam u pomoć povijest religija i etnologiju.
Duga je most i zmija
Mitemi duge, mosta i zmije imaju sličnu simboliku koja se u svojim značenjima međusobno isprepliće i nadopunjuje, a često su navedeni motivi združeni u jedinstvenu sintagmu poput zmijske duge (3) kod Aboridžina ili dugina mosta Bifrost u nordijskoj mitologiji. Obred je sredstvo kojim se drevni čovjek homologizirao sa svijetom. Spoj suprotnosti u obliku vlage i topline omogućuje bujanje života, a ista kombinacija odgovorna je i za nastanak duge, pa čovjek ne treba biti previše maštovit da poveže i objedini simboliku duge i binarnu komplementarnost spolova u zajedničko obredno djelovanje. Civilizacije koje su poimale vrijeme ciklički, na različitim su razinama, u ciklusima od jednom godišnje do jednom u 72 godine, obrednim plesovima i spolnim ekstravagancijama sudjelovale u procesima samoobnove svijeta. Jedan od poznatijih mitskih motiva oko kojega su se kod Aboridžina strukturirale ideje plodnosti i cikličke obnove života bila je već spomenuta zmijska duga.
Na jednogodišnjoj razini obredne pokladne plesne povorke poznate su i u našim krajevima, od lastovskoga poklada, preko bijelih maškara u Putnikovićima i loparskih maškara. Logika je uvijek ista, uza sitne lokalne prilagodbe. Dvije odvojene povorke, jednu sačinjavaju muškarci, a drugu žene, tijekom dana pjevaju i plešu odvojeno, a na koncu se nađu u zajedničkome kružnom plesu.
U nordijskoj mitologiji važnu ulogu ima dugin most Bifrost, koji spaja nebo i zemlju. Jednom kada sinovi Muspella koji simboliziraju silu primordijalnoga kaosa zajašu dugom, Ragnarok (4) je neminovan. Duga puca, prekida se povezanost među razinama stvarnosti, a svijet skončava, ovaj put ne u vodenome, već u ognjenome principu. Ne treba ni najmanje čuditi da je glavni inicijator propasti svijeta i bogova androgini Loki, koji pomaže usmrtiti jedno od kozmotvornih počela i sastavni element duge – svjetlo. Stari narodi slutili su kako razdvajanje ili dokidanje jednoga od parova komplementarnih suprotnosti vodi u kataklizmičku propast pod motom punishment fits the crime, odnosno kazna odgovara zločinu. Jedan od dvaju konstitutivnih elemenata duge obrušava se na svijet svom silinom i vraća ga u stanje primordijalnoga kaosa. Srećom, riječ je samo o mitovima, a naše društvo ne tone u kaos. U širem kontekstu teme treba spomenuti i poznatu priču iz grčke mitologije koju je i Ovidije prerekao u svojim Metamorfozama. Riječ je o slijepome proroku Tireziji koji, udarivši zmije u parenju na koje je naišao, biva kažnjen tako što postaje žena na sedam godina. Ako se iz ovoga događaja išta dade jasno iščitati, to je da su isprepletene zmije simbolički prikaz dvaju kozmičkih komplementarnih načela koja se na ljudskoj razini odnose jedno prema drugome kao muško – žensko. Besplatna promjena spola koju je Tirezija dobio nije nikakva nagrada, nego upozorenje kako se razdvajanjem binarnih isprepletenosti jedno od načela obrušava na pojedinca ili društvo. U istoj toj helenskoj civilizaciji postojala je statua tzv. bradate Afrodite s otoka Cipra. Ta grčka anticipacija Conchite Wurst imala je svoju ulogu, ali samo kao obredni androgin, a nikako društveni, barem prema Mircei Eliadeu (5). Obred je bio sredstvo kojim je čovjek uspostavljao odnos s duhovnim počelima. Obredni androgin na vizualan način pokazuje kako je u susretu s duhovnim principom došlo do potpune realizacije osobe. Dva su načina iskustva totaliteta bila poznata u antici i drevnome svijetu: uz pomoć realiziranoga odnosa s točno određenom suprotnošću (harmonična komplementarna spolnost) ili uz pomoć u tijelu realiziranoga odnosa s duhovnim principom (čitaj: celibat). Danas postoji i treći – individualistički, koji se ne temelji na obrednoj dimenziji, nego na profanoj odluci pojedinca da bude sve što poželi izvlačeći pritom sve potrebne elemente iz samoga sebe kao nekakvoga minibožanstva. Tko u ovome ne vidi luciferijanske elemente, neka uzme Knjigu Postanka i čita.
Judeokršćanska duga
Duga je znak saveza i ponovno uspostavljenoga reda između neba i zemlje, a pritom taj novi red više nije isti onaj kao prije potopa. Polukružnica duge koja se nadvija nad zemljom zatvara s njom zaokruženu cjelinu. To je savez s čitavim čovječanstvom, a kanali Božje milosti više nisu združeni u jednu cjelinu, već su razlomljeni kao što će biti razjedinjeni i narodi koji potječu od Noinih sinova. Lijepo je to Katolička Crkva definirala kao sjeme istine koje tijekom povijesti djeluje u svim narodima. Duga je u skladu s rečenim simbol međureligijskoga dijaloga par excellence. Važan je i motiv arke kao simbola koji čuva model binarnosti. Arka na simboličkoj razini funkcionira kao mikrokozmos sveden na par osnovnih suprotnosti – „po dvoje od svake vrste“ (6). Svjetlo koje se od Noe do Abrahama prelamalo, stupanjem na scenu povijesnoga židovstva i novoga saveza s Abrahamom ponovno postaje djelatno u čistome obliku: od gorućega grma, preko vatrenoga stupa, utjelovljenja i blagdana ognjenih jezika. Bog si uzima jedan narod kao odabrano oruđe preko kojega će se u budućnosti svjetlo istinsko utjeloviti. Kršćanima duga ima povijesnospasenjsku vrijednost kao jedan od znakova staroga saveza, ali pada u drugi plan pred novim savezom i simbolikom Križa i uzašašća Kristova na nebo, jer Krist vraća čovjeka u stanje izvorne povezanosti s Bogom kao novi Adam koji uznesenjem na nebo vodi čovjeka na razinu iznad duge. Simbolički je to lijepo prikazano, barem u mojoj župnoj crkvi (7), motivom šiljka koji probija nebesku polukružnu sferu, a ostali to mogu vidjeti na vlastitoj božićnoj jelki ako umjesto crvene petokrake na vrhu i dalje imaju kuglicu kojoj je krug probijen s gornje i donje strane. Treba spomenuti također kako su zbog linearnoga koncepta vremena u judeokršćanstvu izbjegnute spolno-obredne djelatnosti viđene u prirodnim religijama jer Bog je taj koji vodi povijest, a združivanje muškarca i žene odraz je slike Božje, a ne homologizacija s cikličkom obnovom prirode i kozmosa. Prema tome, simbolika duge u judeokršćanstvu je krenula jednim smjerom, u prirodnim religijama drugim, a u rodnoj teoriji trećim.
„Nije to ta duga“
Simbolizam duge koji slavi rodnu različitost simbolizam je bez dubine. Funkcionira samo na jednoj razini – onoj horizontalnoj – kao i cijela rodna teorija protuprirodnoj. Nije dovoljno posložiti različite boje na zastavu i reći da su to dugine boje. Nije dovoljno jer duga prirodno proizlazi iz susreta suprotstavljenih načela, istih onih koja omogućuju plodnost i život. LGBTIQ duga je umjetna protuprirodna krivotvorina i nefunkcionalni proizvoljni simbol. Uzmimo za primjer samo slova T i Q – non-binar koncept gender umbrelle koji zastupa queer pokret tvrdi kako nema nikakvih razdvojenih suprotnosti poput muškoga i ženskoga roda, nego je rod samo fluidni kontinuirani prijelaz čiji rubovi spektra nisu jasno razdvojeni jedan od drugoga. Kako uopće onda nastaje LGBTIQ+ duga ili nazovimo je radije nizom boja iz kromatskoga spektra posloženih jedna pored druge kojim se ljudska volja prešetava kako joj dođe. Ako je, dakle, naznačeno da su rubovi spektra duginih boja dio toga istog spektra, onda su rubovi valjda akromatske boje, crna i bijela, koje tvore u kombinaciji mnoštvo nijansi sive. Stoga predlažem da nova zastava koja bi puno bolje odgovarala narativu bude 50 nijansi sive. Ali ništa od sive jer, kako je već rečeno, dugine boje ne nastaju kombinacijom nikakvih suprotnosti, već se uzimaju kao unaprijed zadana datost kojom se ljudska volja kontinuirano kreće kao pri šetnji parkom, pa bi već dosada trebalo biti jasno da je to duga koja je samu sebe proizvela na neki nejasan način. Što se spola tiče, navedena fluidnost ponešto je narušena skalpelom, narkozom i novčanim izdacima jer tijelo ne dopušta tako lagan prijelaz i zahtijeva invazivne metode. Netko bi trebao objasniti zašto je došlo do 4000 % povećanja zahtjeva za promjenom spola među adolescenticama u Britaniji u posljednjih 10 godina. Podatak je to koji navodi novinarka Abigail Shrier u svojoj knjizi Nepopravljiva šteta, a ponavlja ga u intervjuu s Jordanom Petersonom (8). Čini se da su u ovih djevojaka spol i rod ipak u nekakvoj komunikaciji iako im je netko rekao da nisu. Slova L i G također ne funkcioniraju u simbolizmu duge jer susret dvaju istih načela ne rezultira ničime novim, tako da izostaje element šarenila. Slovo I naprvu kao da bi moglo proizvesti dugu, a ovo se odnosi samo na medicinske sindrome poput androginije koji imaju u sebi razvijena do neke mjere binarna spolna obilježja, ali nije moguća nikakva samooplodnja. Nije također jasno zašto bi uopće boje imale potrebe za međusobnom komunikacijom jer nema ničega u drugoj osobi što ne možeš pronaći i u sebi samome, pa se postavlja pitanje kohezivnoga elementa unutar duginih boja. Što će mi uopće drugi kada sam samodostatan? Očito ovdje ne može smisleno funkcionirati ni motiv dugina mosta. Duga je most koji spaja različite razine (nebo – zemlju, toplinu – vlagu, muško i žensko načelo). Mostovi koji se plešu na svadbama najbolji su prikaz funkcionalnoga simbolizma duge. Muško-ženski par rukama tvori most ispod kojega prolaze drugi parovi koji opet tvore novi most, i tako dok se ne umore. Riječ je obrednome plesu koji simbolizira svojevrsni perpetuum mobile – vječnu samoobnovu svijeta koji združivanjem suprotstavljenih, ali komplementarnih načela proizlazi iz sebe samoga prolaskom kroz sebe samoga. Ne funkcionira ni motiv zmijske duge jer ideja posredništva sastoji se od toga da ono što posrednik spaja ima svoj legitimitet i prije spajanja, jer da nema, ne bi se imalo što s čime spojiti. U LGBTIQ simbolizmu duge ne funkcionira u biti ništa osim vizualnoga šarenila i spolne raskalašenosti.
Nipošto ne tvrdim da LGBTIQ pokret nije unutar sebe povezan i da ljudi nemaju određeni faktor zajedništva na društvenoj razini, nego tvrdim da je preuzeti simbolizam duge u potpunosti promašen i neosmišljen.
Ako svojom logikom rušiš konstitutivnost simbola, smiješ li se uopće njime koristiti kao svojim zaštitnim znakom? Punče, slažem se s tobom: Nije to ta duga!
Ako nakon svega navedenoga i dalje mislite da dugina zastava ne treba paradirati na zvonicima katoličkih katedrala, uđite konačno u 21. stoljeće (pr. Kr.)!
(1) Dinko Šimunović obradio je ovaj motiv u svojoj pripovijetci Duga. Nije Dinko djelovao proizvoljno iz mašte, već se oslonio na drevni inicijacijski motiv prolaska između suprotnosti koji omogućava proboj ili promjenu načina postojanja od poznatih antičkih Simplegada do terminološke varijante istoga fenomena koji Nikola Kuzanski naziva: coincidentia oppositorum.
(2) Oči širom zatvorene (Eyes wide shut), Stanley Kubrick, 1999.
(3) Zmija duga (Rainbow Serpent) imenom Yurlunggur mitem je koji se veže uz ideje vode i života, a na društvenoj razini utjelovljuje muško kaotično i destruktivno načelo nasuprot ženskome suhom, ali prosperitetnom načelu. (usp. Divlja misao, Claude Lévi-Strauss, 1962.)
(4) Termin koji u nordijskoj mitologiji označava usud ili sumrak bogova od kojih većina strada u obračunu sa silama kaosa na kraju vremena.
(5) Usp. Mircea Eliade, Mefistofeles i androgin, Fabula nova, Zagreb, 2004., str. 125–132.
(6) Usp. Post 7.
(7) Župa sv. Spasa, crkva sv. Liberana, Split.
(8) https://www.youtube.com/watch?v=fSKQfATa-1I.
Mario Milovac, mag. theol.
Tekst je objavljen uz dopuštenje autora i preuzet iz knjige “Drevna igra, nova pravila“,
Teofil, 2023., Split. Primjerak vaše knjigu možete nabaviti preko e-mail adrese: [email protected]
