Enciklika o bratstvu i socijalnom prijateljstvu
I nakon osam stoljeća, veliki naš otac sveti Franjo nadahnjuje ljude na evanđeosko djelovanje i evanđeosko življenje, pa je po njegovu primjeru Gospodin Isus potaknuo i papu Franju da napiše i sastavi encikliku „Fratelli tutti“ o ljubavi koja nadilazi i zemljopisne i prostorne prepreke, ali i sve ostale prepreke koje nam se javljaju u našim sebičnostima i skučenostima, jer je Ljubav s velikim „Lj“ ta koja je iznad.
Papa Franjo, za vrijeme pisanja ove enciklike, pozivao je ljude dobre volje da izađu iz svojih komoditeta i pogledaju potrebe bližnjih braća i sestara, da prepoznaju dostojanstvo svakog od njih. Neočekivano, i tom razdoblju, izbila je pandemija Covid-19, s kojom su nam pale mnoge maske, pokazavši hridine bezosjećajnosti i sebičnosti, ali otkrilo se i da smo kuće svojih života počeli graditi na pijesku.
- SJENE JEDNOGA ZATVORENOG SVIJETA
U našem vremenu opet su počele izbijati razne mladice agresije, nacionalizma, ekstremizma, i raznih egoističnih struja za koje smo donedavno smatrali da smo ih nadišli. Iako se danas „Otvaramo svijetu“, to se ipak odnosi samo na slobodnu trgovinu, koja najčešće ide u prilog bogatim korporacijama, a na štetu malih ljudi, kojima se nudi utjeha i smisao života u malim konzumerističkim užitcima, jačajući naš individualizam, uz koji dolazi nikad veća usamljenost.
Koristeći moto „samo troši“, predlažu nam da zanemarimo svoju prošlost, i blago svoje tradicije koje su nam u nasljedstvo ostavili naši stari, želeći nas plitke i slijepe, da lakše mogu s nama manipulirati. Tako da se javlja novi oblik kulturne kolonizacije koja nas vodi u duhovno i materijalno ropstvo, koje egoističnim potrebama i prekomjernim iscrpljivanjem prirodnih izvora stvaraju povoljne preduvjete za nove ratove pod krinkom plemenitih težnji.
Otkrivamo da ljudska prava nisu jednaka za sve, pa dok jedni žive u izobilju, drugi gledaju kako im se dostojanstvo niječe i gazi. Usprkos borbi međunarodne zajednice, još uvijek je prisutno u našem svijetu ropstvo, iskorištavanja, otmice, ratovi i terorizam koji nose strah i nesigurnost. Takav način potiče ljude na samoobranu gradnjom kulture zidova, kako bi se spriječio susret i s kime tko je drugačiji, pa tako i sami postajemo zatočenici unutar tih zidova koje smo sami sagradili. Pandemija Covid-19 pokazala nam je da se svijet nalazi na istoj lađi, a oluja je razotkrila naše lažne sigurnosti, i pozvala nas na preispitivanje našeg načina života, odnosa i smisla postojanja.
Društvena agresija poprima neviđene razmjere na internetu, podupirući klevete i ogovaranja. Internet nam tako gradi površne ljude koji biraju samo ono što im se sviđa, izbjegavajući bilo kakvu nelagodu, u svome sebičnom ugađanju, gdje zaboravljamo na bližnjeg, a mnoštvo informacija nam ne donosi veću mudrost, već samo iluziju slobode.
Ipak ne smijemo izgubiti nadu koja je duboko usađena u naša srca, uz čežnju za puninom. Nada je odvažna i sposobna se izdići iznad sitnih zadovoljstava koji nam sužavaju vidokrug, kako bismo se otvorili za velike stvari.
2. STRANAC NA CESTI
Papa, iako ovaj dio iznosi uz prispodobu o Milosrdnom Samarijancu, napominje da je ova prispodoba obvezujuća za svakog čovjeka bez obzira na vjeroispovijest. Iznosi nam primjere o milosrđu iz Svetog Pisma, pozivajući nas na milosrđe, jer samo uz ljubav možemo izgraditi jednu veliku obitelj u kojoj će se svi osjećati kao kod kuće.
Ono što smo svi pozvani, poput milosrdnog Samarijanca, dati svome bližnjemu jest prije svega svoje vrijeme, jer u svojim sebičnim potrebama često okrećemo glavu, ne želeći gubiti vrijeme na tuđe probleme, uz ravnodušnost na koju pristaju ponekad i religiozni ljudi.
Papa nas poziva na djelovanje, da otvorimo oči za sve ranjene, i da preuzimajući odgovornost, djelujemo konkretno i lokalno, poput milosrdnog Samarijanca, ne očekujući priznanje, i ne gledajući tko je „Stranac bijah i primiste me“ (Mt 25,35).
3. OSMISLITI I STVORITI OTVORENI SVIJET
„Čovjek je stvoren tako da se ne ostvaruje, ne razvija se i ne može pronaći svoju puninu drugačije osim po iskrenom darivanju samoga sebe.“[1] Jer one zajednice koje su zatvorene u sebe same, obično su samo idealizirani oblici egoizma i samozaštite, zato je važno izdići se iznad sebe i, poput starih samostanskih zajednica, njegovati gostoprimstvo.
Pomaganje pojedincima i društvima u sazrijevanju moralnih vrednota vodi nas ka cjelovitom ljudskom razvoju, zato je važno pratiti svakog svog člana u našim zajednicama, ne samo u njegovim osnovnim potrebama, već mu pomoći da se ostvari u cijelosti, i da ispunja druge lijepim i uzvišenim stvarima.
Posebna odgovornost koju imamo za druge je solidarnost s bližnjima, a ona se uči u našim obiteljima, kako bismo pokazali brigu, posebno za one koji su krhki i slabi, ali ne smijemo zaboraviti i brigu za naš zajednički dom, a to je naš planet. Važna je opća svijest o raspolaganju zajedničkim dobrom – mislioci kršćana još iz prvih stoljeća smatrali su da, ako netko nema ono što mu je prijeko potrebno za dostojanstven život, to je zato što si je to netko drugi prisvojio.
Temeljna prava koja prethode svakom društvu proizlaze iz dostojanstva danog svakoj osobi kao onoj koju je stvorio Bog. Prema tome, ako je svako ljudsko biće moj brat ili sestra, tada nije važno živi li unutar ili izvan granica moje zemlje. “Jer stvarni i trajni mir moguć je samo na temelju zajedničke svjetske etike solidarnosti i suradnje u službi budućnosti koja je oblikovana međuovisnošću u čitavoj ljudskoj obitelji.“[2]
4. SRCE OTVORENO ČITAVOM SVIJETU
„Kada je naš bližnji imigrant, pojavljuju se složeni izazovi.“[3] Papa posebno poziva mlade da prihvate ljude koji dolaze iz drugih kultura kao dar, i priliku za bogaćenje i cjelovit razvoj sviju, te vrednovanjem onoga što nas ujedinjuje, pomoći im u integraciji u društvo.
Bog koji sve daje besplatno, „daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i nad dobrima“ (Mt 5, 45), poziva nas da i mi činimo stvari zato što su dobre, ne očekujući da ćemo odmah nešto dobiti za uzvrat, jer često se na doseljenike gleda kao na opasne napadače koji nemaju što ponuditi, dok „samo će društvena i politička kultura koja uključuje besplatno prihvaćanje imati budućnost“[4], a prihvatiti drugačije mogu samo oni koji su čvrsto ukorijenjeni u svom narodu i kulturi. Papa nam daje primjer kako u nekim dijelovima naših gradova u kojima žive obični ljudi još uvijek postoji živi osjećaj susjedstva, gdje svaki pojedinac sasvim spontano osjeća dužnost biti blizak sa svojim susjedom i pomagati mu.
Opasnost koju neki osjećaju jedni prema drugima, doživljavajući druge kao suparnike, često se prenosi i na narode, a to pogoduje velikim korporacijama koje iz ovakvih iscjepkanosti i otuđenja, izvlače korist u raznim pregovorima u kojim mogu iskorištavati manje države i njene stanovnike.
- NAJBOLJA POLITIKA
Da bi se omogućio napredak svjetske zajednice, potrebna je bolja politika u službi općeg dobra, u svijetu u kojem ima mjesta za sve, uključujući i najslabije. Često se i političare koji brane prava najslabijih optužuje za populizam. Nužno je rješavati probleme napuštenih i slabih, ali prije svega, potrebno je mijenjati ljudska srca, navike i način života. Ulaganje u obrazovanje, razvitak solidarnosti i razvijanje duhovne dubine društva nužno je za podizanje kvalitete ljudskih odnosa, a nitko nema pravo gaziti dostojanstvo drugih.
Neke stvari ćemo morati mijenjati temeljnom obnovom struktura, vodeći se zdravom politikom, kroz koju ćemo, kao kroz uzvišen poziv, kroz ljubav, tražiti opće dobro, prepoznavajući u svakom čovjeku brata i sestru, a to nije samo puka utopija, jer „ljubav sa svojom univerzalnom dinamikom može izgraditi novi svijet“.[5] Politika koja sije mržnju i strah prema drugim narodima, u ime dobra vlastite zemlje, treba se na vrijeme zabrinuti, i odmah učiniti zaokret.
Politika je nešto plemenitije od pozerstva, marketinga i raznog medijskog pokazivanja, jer tko pomogne samo jednom čovjeku u potrebi, omogućivši mu bolji život, već je mnogo, a nijedan čin ljubavi, nijedan velikodušni napor prema Bogu neće biti izgubljen, već ćemo u sutonu svojih života biti pitani koliko smo ljubavi uložili u odnose sa svojim bližnjima.
- DIJALOG I SOCIJALNO PRIJATELJSTVO
Papa Franjo nam pokazuje važnost ustrajnog i hrabrog dijaloga koji ne diže prašinu, već potiho pomaže svijetu živjeti. Često miješamo dijalog sa žustrom razmjenom mišljenja na društvenim mrežama, često zasnovanim na medijskim informacijama koje nisu uvijek pouzdane.
Suparničke borbe, kojima je cilj samo vlastita moć i korist, želeći drugima nametnuti svoja mišljenja, često zaboravljaju na opće dobro, ili dovode do toga da se nitko u pojedinim sektorima ne bavi općim dobrom. „Naime, u istinskom duhu dijaloga, jača sposobnost razumijevanja značenja onoga što drugi govori i čini, pa i ako se to ne može prihvatiti kao svoje vlastito uvjerenje. Na taj je način moguće biti iskren i ne prikrivati ono u što vjerujemo, ali i dalje nastaviti razgovarati, tražiti dodirne točke, i prije svega raditi i truditi se zajedno.“[6]
Danas je problem relativizam koji pod velom tolerancije tumači moralne norme u određenim situacijama, koju su često uvjetovane našim vlastitim željama i egoizmom, pa kada se više ne priznaju nikakva opće važeća načela, tada zakoni postaju samo zapreke koje treba zaobići. Potrebno je razotkrivati načine s kojima se istinom manipulira, a važno je znati da istina nisu samo činjenice o događajima koje nam novinari plasiraju, već je potrebno tražiti istinu kao najčvršći temelj na kojem počivaju naše odluke i zakoni, jer postoje situacije i trajne vrijednosti o kojima se ne može pregovarati.
Papino pozivanje na periferiju iz koje se drugačije, nekad i jasnije vide stvari u središtu, nego iz središta ugodnog spokoja stvorenog konzumerističkim individualizmom, poziv je na dostojanstvo i svijest o važnosti svakog čovjeka, a ne samo uživanje u svemu što svijet pruža, zaboravljajući pritom na siromašne, ignorirajući njihova prava, potencirajući tako prije ili kasnije neki oblik nasilja. Kao primjer možemo navesti domorodačke narode koji često jesu za napredak, ali o njemu imaju drugačiju predodžbu.
Težnja za lažnom tolerancijom mora ustupiti mjesto realizmu dijaloga, gdje ćemo razumjeti drugoga, a ostati vjerni svojim načelima.
- PUTOVI DO NOVOG SUSRETA
Oštro suprotstavljene strane nužno moraju zaboraviti praznu diplomaciju i pretvaranje, i temeljiti međusobne razgovore na čistoj istini, uz strpljivo traženje istine i pravde, odajući počast žrtvama. Biskupi Konga o jednom sukobu kažu: „Mirovni sporazumi na papiru nikada neće biti dovoljni. Morat ćemo otići korak dalje i uključiti zahtjev za istinom o izvoru ove krize koja se opetovano javlja. Narod ima pravo znati što se dogodilo.“ [7]
Naše društvo će izaći kao pobjednik samo onda kad se svaka društvena skupina bude osjećala kao kod kuće, kao u obitelji u kojoj nitko nije isključen, u kojoj se pojedinac ne uništava, već je svim članovima stalo do općeg dobra, i do ostvarenja svakog člana, koji i ako upadne u neku poteškoću, pritječe mu se u pomoć. Ako i dođe do nekih svađa, obiteljska veza ostaje netaknuta.
Važno je dati pozornost najmanjima na periferiji, te omogućiti dostojanstvo, jednaka prava i jednake mogućnosti svakoj osobi. Danas dolazi do velikih problema uslijed različitih mišljenja, nerazumijevanja vrednota i značenja oprosta. Neki smatraju da je konflikt normalan način funkcioniranja društva, da je oproštenje slabost i uzmak pred suparnikom, kao i nesposobnost nošenja s problemima, ali ponekad sukobima doprinose i nerazumijevanje vjerskih uvjerenja. Ovdje na scenu stupa naš kršćanski nauk u kojem smo pozvani na ljubav, djelovanje u ljubavi i prekidanje spirale zla, s ciljem da svijet pretvorimo u bolje mjesto. „Onaj tko dopusti dobroti da raste u njemu samome, ona mu daje mirnu savjest i duboku radost, pa i usred teškoća i nerazumijevanja. Čak i na pretrpljene uvrede, uzvratiti dobrom nije slabost, nego prava snaga, sposobna odreći se osvete.“[8] Razne nepravde, ožiljci nepraštanja mogu u našim srcima ostati kao mali plamen vatre koji može izazvati veliki požar. Zato je važno opraštanje, istinsko pomirenje; ne šutnjom, nego dijalogom i istinom. Danas je posebno prisutna napast okretanja nove stranice, zaključujući da je prošlo dovoljno vremena i da se treba okrenuti budućnosti, ali to nije ispravno, to je ishitren zaključak, koji je u budućnosti potencijal koji može uzrokovati odmazdu, i novo nasilje i ratove.
Oprostiti ne znači zaboraviti. Iako ima nešto što nikako ne smijemo zaboraviti – da smo pozvani po uzoru na Krista oprostiti, čime nam se očituje neizmjernost Božjeg opraštanja, jer se u protivnom predajemo istoj razornoj sili, dok oprostom prekidamo začarani krug sile uništenja.
Rat nije sablast iz prošlosti već stalna prijetnja, te ako se želi postići istinski i cjeloviti ljudski razvoj, moramo neumorno nastavljati izbjegavati rat. Svakako je rat neuspjeh politike i čovječanstva, poraz pred silama zla. Međunarodni mir se ne smije temeljiti na lažnom osjećaju sigurnosti, prijetnjom i odmjeravanjem suprotstavljenih snaga, te je uklanjanje nuklearnog naoružanja moralni i humanitarni imperativ, a silni novac koji se troši za naoružanje mogao bi se utrošiti u siromašne zemlje u kojima ljudi i danas umiru od gladi. Svakako smo također svi kršćani pozvani i na ukidanje smrtne kazne, da se pravda zadovolji nekim drugim načinima, te nakon što bismo te ljude ozdravili od njihovih ludosti i izazvali u njima pokajanje, mogli bismo im dodijeliti neki koristan posao, ne zaboravljajući i na njihovo neotuđivo dostojanstvo.
- RELIGIJE U SLUŽBI BRATSTVA U SVIJETU
Dijalog između religija ne vodi se samo radi diplomacije i tolerancije, već je cilj uspostaviti mir i sklad gradeći prijateljstvo, i doprinosi izgradnji bratstva i obrani pravednosti u društvu. „Treba prepoznati kako je među najvažnijim uzrocima krize u suvremenom svijetu uspavana ljudska savjest i udaljavanje od vjerskih vrijednosti, kao i dominacija individualizma i materijalističkih filozofija koje čovjeka diviniziraju te svjetovne i materijalne vrijednosti stavljaju na mjesto koje pripada vrhovnim i transcendentnim načelima.“[9] Papa Benedikt je pozivao da Crkva ne može i ne smije ostati po strani u izgradnji boljega svijeta niti zanemarivati buđenje moralnih snaga. Crkva, poput Marije, izlazi iz kuće, da bi pomagala, podizala mostove, sijala sjeme pomirenja i gradila bratstvo. Crkva ne odbacuje ništa što u drugim religijama ima istinito i sveto, i dužni smo svjedočiti Božju ljubav prema svim ljudima, surađujući u služenju ljudskom rodu.
„Iskreno i ponizno štovanje Boga ne vodi diskriminaciji, mržnji i nasilju, nego poštovanju svetosti života, poštivanju dostojanstva i slobode drugih i predanom djelovanju s ljubavlju na dobrobit sviju.“[10] Nasilje i terorizam ne treba tražiti u religiji, čak i kad se teroristi nazivaju vjernicima, pogrešno tumače i izobličavaju religijske tekstove. Papa Franjo je u susretu s velikim imamom Ahmedom al Tayyebom poslao apel u kojem izjavljuju da religije nikada ne potiču rat, mržnju i nasilje, te su uputili apel za mir, pravdu i bratstvo.
U razmišljanju o sveopćem bratstvu, papu Franju su nadahnuli sveti Franjo Asiški, kao i Martin Luther King, Desmond Tutu, Gandhi, ali posebno sveti Charles de Foucauld koji je, poput svetog Franje 20. stoljeća, život potpuno predao Isusu i postao brat sviju.
[1] DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Pastoralna konstitucija Gaudium et spes (7. XII. 1965.), u: Drugi vatikanski koncil. Dokumenti, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1972., 24
[2] Govor o nuklearnom naoružanju, Nagasaki – Japan (24. studenoga 2019.): L’Osservatore Romano, 25. – 26. studenoga 2019., 6.
[3] PAPA FRANJO, „Fratelli tutti“Enciklika o bratstvu i socijalnom prijateljstvu, Zagreb, KS, 2021., br. 128.
[4] Isto, br.141.
[5] Usp. SVETI PAVAO VI., Enciklika Populorum progressio (26. ožujka 1967.), 44: AAS 59 (1967.), 279.
[6] PAPA FRANJO, Posinod. Apost. Pob. Querida Amazonia (2. veljače 2020.), 108.
[7] BISKUPSKA KONFERENCIJA KONGA, Poruka narodu Božjem i ženama i muškarcima dobre volje, (9. svibnja 2018.)
[8] Obraćenje djeci iz Centra Betanija i predstavništvu primatelja pomoći u drugim karitativnim centrima u Albaniji, Tirana – Albanija (21. rujna 2014.): Insegnamenti, II, 2(2014), 288.
[9]Dokument o ljudskom bratstvu za Obraćenje djeci iz Centra Betanija i predstavništvu primatelja pomoći u drugim karitativnim centrima u Albaniji, Tirana – Albanija (21. rujna 2014.): Insegnamenti, II, 2(2014), 288.
Dokument o ljudskom bratstvu mir u svijetu i zajednički suživot, Abu Dhabi (4. veljače 2019.): L’Osservatore Romano, 4.-5. veljače 2019., 6.
[10] Homilija na misi, Colombo – Šri Lanka (14. siječnja 2015.): AAS 107 (2015.), 139.
