Svi ste, makar jednom u životu, sreli osobe koje vas žele ‘spustiti’ na način koji se ne čini otvoreno zajedljivim, a koje često znaju kamuflirati svoj stav tako što vam se obraćaju naizgled prijateljskim nadimcima poput „dušice,“ „draga“ i „srećo“, no iza tih slatkih riječi stoji kamion agresije i negativnog naboja. Osim toga, potkopavaju vaš intelekt i pokušavaju vas posramiti kako bi vam nabili osjećaj manje vrijednosti i time nahranili vlastiti ego. Možda vam nije trebalo dugo da zaključimo zajedno da je riječ o pasivno – agresivnim osobama, to jest ljudima koji su naizgled mirni, čak previše pristojni, možemo reći hladnokrvni, dok zapravo svoj bijes i frustracije iskaljuju na indirektan agresivan način.
Pasivni i neizravno agresivni odnos prema drugima može se zamaskirati u prividnu dobrohotnost. Osim što su pasivno-agresivni, neki se komplimenti koje daju osobama koje ne podnose mogu protumačiti i kao određena vrsta manipulacije. Primjerice, izjave poput: „Tko bi rekao da ti to možeš,“ „Ovaj si put to zapravo čak dobro izvela“ i slično možda se na prvi pogled čine kao pohvala, no kriju sloj zlonamjernosti iza sebe. Pasivno-agresivni ljudi rado pribjegavaju sarkazmu kao načinu prikrivanja svojih stvarnih osjećaja. Tako izraze ono što žele, ali uporabom humorističnog tona stvaraju privid šale te vam ne daju priliku da ih prozovete zbog njihovog ponašanja jer će se činiti kao da pretjerujete. U komunikaciji s njima oni izdominiraju sa svojim opomenama koje bi nas trebale izgrađivati, a zapravo kriju kao zmija noge svoje namjere koje nisu čiste.
Pasivni agresivac je vičan manipuliranju i izazivanju krivnje i grižnje savjesti, fokusiran je na traženje grešaka drugih i izvlači se od primarnih obaveza. Pasivno – agresivni ljudi imaju neke traume i rane iz djetinjstva koje nisu riješili kad je trebalo, pa tako ispoljavaju vagone svojih osjećaja suptilno potkopavajući druge, ne spavaju dovoljno jer moraju smišljati spletke, nerijetko i sabotiraju druge, a ako su zavidni na nečiji uspjeh nahuškavaju druge protiv te osobe želeći je odjenuti u crno i izrugati na pasivan način široj javnosti. Uh! Teške stvari!
Ali, zanimljive su te pasivno – agresivne osobe. Takvi ljudi se obično osjećaju bespomoćno i nezadovoljno sa samima sobom, pa imaju potrebu da se i drugi tako osjećaju. Oni ne izražavaju svoje mišljenje pred drugima, pa ćemo nerijetko čuti: „Sa svima lijepo, ni s kim iskreno.“
U nekim situacijama „Da, vi to ionako znate bolje, jel’ tako?“ ili „Oh, ne brinite vi za mene, ja ću se snaći sama – kao i obično:“ Govor tijela često zna otkriti više od riječi te tako geste, položaj tijela ili izrazi lica svjedoče o stvarnom stavu osobe. Negativni primjeri uključuju prekrižene ruke, durenje i kolutanje očima.
Ako imate razloga vjerovati da se druga strana ponaša pasivno-agresivno, nemojte to ignorirati, već pokušajte pristupiti problemu tako što pitate osobu da ponovi ili objasni što je rekla. Tako ćete morati dvaput promisliti o svojim izjavama i ponašanju te kako utječu na vas te ćete jasno naglasiti da ne dopuštate da vas se gazi. Ako želite prodrijeti u srž problema, pokušajte povesti iskren i otvoren razgovor u kojem ćete reći da cijenite izravnost umjesto kontradiktornih poruka i nagađanja što se drugoj osobi događa u glavi. Iako je teško pronaći normalni stil razgovora s ovakvim osobama, treba stati na stranu istine i zdravog odnosa, a ne prilagođavanja njihovim frustracijama i izokretanju vaših riječi kako njima odgovara. Ne dajte se upecati na udicu njihove manipulacije, ostanite dosljedni sebi i onome što jeste.
Elizabeta Glasnović, mag. theol.
