Kratica TCI označava "tematski centriranu interakciju", a razvila ju je Ruth Cohn 1950-ih i 1960-ih, s ciljem promicanja "živog učenja". Time je Ruth Cohn mislila na rad i učenje koji su jednako uključivali intelekt i emocije, tijelo i dušu, misli i osjećaje, djelovanje i promišljanje. Trenutno
Nemali broj puta čujem osude na račun ljudi koji nemaju krila i nisu sveci, baš kao i oni koji ih osuđuju. Osuditelji vrlo vješto daju sebi za pravo smišljati raznorazne udarce osuđenima koji najvjerojatnije nemaju niti pojma da su osuđeni. Lista osuđenika kod vještih osuditelja
Depresiju je jako teško strpati u definicije, ali možda bismo je mogli protumačiti kao osjećaj beznađa. Osjećate da život nije vrijedan življenja. Da je život pretežak. Osjećate da nemate nadzora nad svojim životom, da su drugi bolji, ljepši, sposobniji, da im je više dano
Često ne znamo opisati kako ostvariti svoje ciljeve. Neki ljudi imaju ciljeve i zaista im teže, ali su im ti ciljevi dosta rastezljivi, tj. takvi ljudi rade satima, a ne pitaju se jesu li ti ciljevi ostvarivi. Neki pak, dok ostvaruju svoje ciljeve, koriste kondicionale,
Čemu ljutnja? Ovo pitanje bi svaki puta u meni izazvalo bujicu osjećaja, nelagode, netrpeljivosti, muke, nemoći
Svi ste, makar jednom u životu, sreli osobe koje vas žele ‘spustiti’ na način koji se ne čini otvoreno zajedljivim, a koje često znaju kamuflirati svoj stav tako što vam se obraćaju naizgled prijateljskim nadimcima poput „dušice,“ „draga“ i „srećo“, no iza tih slatkih riječi
“Ma čemu suze? Reci što imaš, ne plači! Što šutiš i trpaš sve u sebe? Ne daj da te netko “vesla”, udri, ne daj se! To je zato što si trpjela sve ove godine, nisi trebala to napraviti, morala si se malo svladati
Kamo sreće da svaki čovjek na svijetu ostvari sebe sto posto u onome što jest i što može postati. Kamo sreće kad bi svaki kršćanin uzeo za ozbiljno retke svetoga Pavla u Poslanici Rimljanima i ponavljao svaki dan sebi citat Rim 12, 1-2 i tako
Kako je moguće da nam s nekim ljudima komunikacija teče bez problema, a s nekima imamo osjećaj kao da biramo i važemo svaku riječ koju izgovorimo? Vrlo lako možemo doći do zaključka - odgovor leži u vrsti komunikacije, odnosno koji komunikacijski stil koristimo. Prema Albertu
Nikad se u životu nisam uhvatila prebrojavanja svih svojih riječi koje bih tijekom jednoga dana izgovorila drugim osobama. Još kad bih k tome pridodala sve one riječi koje sam sama sebi izrekla, kao i one koje sam u sebi pomislila, čini mi se da bi
