Kako je moguće da nam s nekim ljudima komunikacija teče bez problema, a s nekima imamo osjećaj kao da biramo i važemo svaku riječ koju izgovorimo? Vrlo lako možemo doći do zaključka – odgovor leži u vrsti komunikacije, odnosno koji komunikacijski stil koristimo. Prema Albertu Mehrabianu, na komunikacijske ishode tek 7% utječu naše izgovorene riječi, ton kojim je odaslana poruka 38%, a govor tijela ima najveći utjecaj čak 55%. Svi ti komunikacijski elementi najbolje se otkrivaju u različitim komunikacijskim stilovima. Svaka osoba tijekom života usvoji neki način komunikacije. To je ono što karakterizira neku osobu, pa tako za nekog možemo reći da je povučen, napadan, nametljiv ili težak. Da bismo ovo bolje razjasnili, postoje ukupno četiri stila komunikacije od kojih se samo jedan smatra konstruktivnim. Vidjet ćemo i koji. A možda, čitajući ovaj tekst, prepoznate svoj vlastiti stil, a ujedno i priliku da poradite na njemu ako nije konstruktivan i dobar za sugovornike i nas same.
Činjenica je da ljudi komuniciraju iz različitih razloga. Neki ljudi komuniciraju s drugima radi šaljivih stvari i zabave, nekad komuniciramo kako bismo ostavili dobar dojam i dobili ono što želimo, kako bismo izrazili osjećaje, dobili neke infomacije, a često komuniciramo i kako bismo nekoga uvjerili u nešto. Međutim, ponekad komuniciramo jer želimo smanjiti nesigurnost u odnosima ili jednostavno imamo potrebu za socijalizacijom. Od četiri komunikacijska stila jedan je kod svake osobe dominantniji, a na njega utječu osobine ličnosti i situacije u kojima se nalazimo, percepcije naših vrijednosti, uvjerenja koja se ne moraju podudarati sa sugovornikom, otvorenost za dijalogom, i slično.
- ASERTIVNI STIL
Kad želimo s nekim razgovarati, tražimo da ono što kažemo bude u istini i opuštenosti sa strane i govornika i sugovornika. Asertivni stil je najzdraviji način govorenja i najefektivniji je u odnosima. Asertivna osoba je otvorena, želi razumjeti, ima uspravno držanje, simetričnost i što je najvažnije, ne mora pamtiti što je rekla, jer uvijek govori istinu! Kod ovakve osobe gestikulacije koje koristi u razgovoru su ravnomjerne i blage, ton glasa je srednji , a brzina govora umjerena. Tu se komunicira bez igrica i manipulacija, nema prevrtljivosti i nesigurnosti.
Kad želimo asertivno razgovarati, mi znamo vlastite granice i što želimo, a istovremeno poštujemo granice drugih i smatramo ih ravnopravnima u dijalogu.
Asertivna komunikacija ima tri koraka:
- Kada ti… (slobodan sam reći što mi smeta kod osobe)
- Ja se osjećam… (dajemo do znanja zašto nam to smeta)
- Zato te molim… (tražimo rješenje i postavljamo granice za dobar ishod)
Možemo kao primjer navesti sljedeće: “Žao mi je što se osjećaš tako, no, želim ti objasniti kako to izgleda iz moga kuta. Zato te molim, poslušaj me trenutak…”
U ovoj cijeloj priči o asertivnoj komunikaciji moramo uzeti u obzir i šutnju. Kad je osoba ljuta, a mi želimo asertivno razgovarati, prijedlog je sačekati da ljutnja malo olabavi ili nestane, pa da tada možemo osobi pristupiti i reći joj ono što smo mislili prije dva dana. Važno je znati i kada treba šutjeti. Pored osoba koje asertivno razgovaraju druge osobe osjećaju se uvaženo i poštovano.
- AGRESIVNI STIL
Svima se nekad dogodi da ne slušamo, da kritiziramo druge, ne priznajemo vlastite greške i slično. Međutim, kod osoba s agresivnim stilom komuniciranja ove situacije su konstantne. Ovaj stil karakterizira osobe koje žele ostvarenje svojih potreba i želja pod svaku cijenu, ne uvažavaju sugovornika, izražavaju misli i osjećaje na neadekvatan i neprihvatljiv način. Njihovo superiorno ponašanje dovodi do toga da osoba želi pokazati da pošto poto ima moć nad sugovornikom. Neverbalni aspekt ove komunikacije je položaj tijela koji je dosta stisnut i napet, gestikulacije koje su brze i oštre, npr. gestikulacije rukama. Glas u agresivnom stilu je glasan i dubok, osoba nekad stišće vilicu da dokaže drugome neki svoj stav, a osoba redovito daje i ultimatume.
Primjer ovakve komunikacije može biti rečenica: “Ne zanima me vaše mišljenje. Bit će ovako kako sam ja rekla ili nikako!” ili “E, sad je dosta! Nećemo ovako dalje!” Kad se netko ovakvim riječima odnosi prema nama, mi prestajemo poštivati takvu osobu jer ona ne pokazuje poštovanje nama. Jer, tko poštuje samoga sebe, neće vrijeđati drugu osobu. Kako se drugi osjećaju pored ovakvih osoba? Povlače se ili se zauzimaju za sebe, poniženi su, vjerojatno ljutiti i nesigurni, nemaju povjerenja u takvu osobu.
- PASIVNI STIL
Vjerujem kako smo svi susreli osobu koja na sve što se kaže sliježe ramenima, spušta glavu, povlači se, ima slab kontakt očima, nesigurna je, glas joj je tih i drhtav kad ju se nešto pita, udaljenija je od drugih… Da, riječ je o osobi s pasivnim stilom komunikacije. Ovaj stil imaju osobe koje se ponašaju kao da su potrebe drugih važnije od njihovih, kao da drugi imaju više prava i da su puno sposobniji od njih. Ishod ovakve komunikacije jest: Ja gubim, ti dobivaš! Primjer pasivne komunikacije:
“Kako god vi odlučite, meni je svejedno. Ja ionako nikad nemam dobre ideje.” ili “Moje mišljenje nije bitno. Mene nitko ništa nikad ne pita.”
Ovakva komunikacija može dovesti do naučene bespomoćnosti i do tendencije da osoba postane tjeskobna i depresivna. Tako najčešće pristaje na konsenzus ili kompromis bez problema, a često i na vlastitu štetu, jer ne voli konflikt i izbjeći će ga pod svaku cijenu.
- PASIVNO – AGRESIVNI STIL
Za neke osobe često znamo reći da su vukovi u janjećoj koži. Baš tom metaforom možemo usporediti ove osobe koje komuniciraju pasivno – agresivnim stilom. Naizgled, ovakve osobe su pasivne, rekli bismo hladnokrvne, a zapravo su indirektno agresivne i izigravaju žrtvu, a nisu posve ni iskrene.
Kad bismo opisali neverbalne znakove, to bi svakako bio pretjerano umiljat glas, mogu biti i distancirane imati kiseli osmijeh i izbjegavati kontakt očima. Također, ove osobe su sarkastične i cinične, nepouzdane, i rado govore drugima iza leđa. Ishod ovakve komunikacije jest: Ja gubim, ti gubiš. Ovakve osobe će negirati da postoji problem i odavat će dojam suradnje, a u isto vrijeme činiti sve da ometaju druge i rad. Osobe koje razvijaju ovakav način komunikacije često se osjećaju nemoćnima, zaglavljenima u vremenu i prostoru, jer jedno pokazuju, a drugo jesu.
VAŽNOST KOMUNIKACIJE
Ako smo sposobni prepoznati različite komunikacijske stilove i ako pokazujemo zanimanje za vrijednost i prava naših sugovornika, velika je vjerojatnost da će nas drugi razumjeti i da će se ponašati prema nama onako kako bismo željeli.
Na kraju, smatram da je najvažnije razvijati asertivni stil i držati se zlatnog trokuta ŽELIM – HOĆU – OČEKUJEM. Jako je važno imati zdrave granice u razgovoru bilo s kime, izraziti jasno svoje stavove i držati se vlastitog mišljenja poštujući tuđa, ne odbacivati ljude, već im pokazati da mogu dobiti naše povjerenje.
Za kraj, stavljam na promišljanje citat Euripida “Riječ proizašlu iz usta nije lako zaustaviti, kao ni kamen pušten iz ruke.”
