Svi ste, makar jednom u životu, sreli osobe koje vas žele ‘spustiti’ na način koji se ne čini otvoreno zajedljivim, a koje često znaju kamuflirati svoj stav tako što vam se obraćaju naizgled prijateljskim nadimcima poput „dušice,“ „draga“ i „srećo“, no iza tih slatkih riječi
“Ma čemu suze? Reci što imaš, ne plači! Što šutiš i trpaš sve u sebe? Ne daj da te netko “vesla”, udri, ne daj se! To je zato što si trpjela sve ove godine, nisi trebala to napraviti, morala si se malo svladati
Kamo sreće da svaki čovjek na svijetu ostvari sebe sto posto u onome što jest i što može postati. Kamo sreće kad bi svaki kršćanin uzeo za ozbiljno retke svetoga Pavla u Poslanici Rimljanima i ponavljao svaki dan sebi citat Rim 12, 1-2 i tako
Kako je moguće da nam s nekim ljudima komunikacija teče bez problema, a s nekima imamo osjećaj kao da biramo i važemo svaku riječ koju izgovorimo? Vrlo lako možemo doći do zaključka - odgovor leži u vrsti komunikacije, odnosno koji komunikacijski stil koristimo. Prema Albertu
Nikad se u životu nisam uhvatila prebrojavanja svih svojih riječi koje bih tijekom jednoga dana izgovorila drugim osobama. Još kad bih k tome pridodala sve one riječi koje sam sama sebi izrekla, kao i one koje sam u sebi pomislila, čini mi se da bi
Dok sam se jednom prigodom vozila autobusom i prolazila magistralom, pogledom uočih jedan natpis koji je bio kao grafit napisan na zidiću: “Tražitelji smisla.” Kako sam u to vrijeme i počela nekako svoj rad u školi, sjetim se da je naslov, sada već bivšeg udžbenika
