Depresiju je jako teško strpati u definicije, ali možda bismo je mogli protumačiti kao osjećaj beznađa. Osjećate da život nije vrijedan življenja. Da je život pretežak. Osjećate da nemate nadzora nad svojim životom, da su drugi bolji, ljepši, sposobniji, da im je više dano… Bez obzira na to koliko se jako trudili, pritišće vas prema dnu. Čak i sam naziv “depresija” otkriva nam što je ona. Jezikoslovlje tumači da riječ “depresija” dolazi od latinske riječi deprimere, što znači potisnuti, udubiti ili potlačiti. Nešto smo potisnuli, doživjeli u dubini sebe pa sad izlazi na jedan težak način vani. Zbog takvog emocionalnog stanja osoba se osjeća nevjerojatno umorno i letargično. No kako pobijediti takva stanja? To je pitanje svih pitanja – najteže pitanje!
“Depresija je očajnički krik za izgubljenim dobrom, zdravljem, srećom, odnosima te se nerijetko pojavljuje kao posljedica potisnutog bijesa i ljutnje. Ipak, vrhunac boli očituje se u potrebi za ljubavlju. Ukoliko se kod osoba s depresijom uoči manjak ljubavi u djetinjstvu ili je „darovana“ ljubav bila uvjetovana, posredovanje bezuvjetnog povjerenja te praštanje bit će osnovni lijekovi.
Depresija uvijek nešto želi reći, upozoriti čovjeka na ono što se čak ne vidi. Nužno je da čovjek svoja mjerila stavi u kontekst smisla postojanja te da pogleda život novim očima. Znanstvenici čak tvrde da je za liječenje potrebna poniznost, tj. da se pacijent s depresijom suoči – pođe joj ususret jer samo tako ona gubi moć, a osoba može sebe ojačati. Poniznost nije i rezignacija, već oslobođenje od sebičnih želja, od onoga da nije sve po crti – kako ja želim, kako ja mislim da treba i mora biti.
Depresija povremeno može biti prisutna i kad čovjek odbija iskorak u nešto novo i kad ne živi svoju autentičnost. Zato veliku važnost imaju saznanja C. G. Junga koji je potvrdio da je za čovjeka bitno „da pronikne skriveno značenje koje se skriva iza svega što čini, što gleda i što jest.“
Dijagnoza depresije može biti olakšanje ili teret s kojim se teško nositi – ili oboje. Nekome će biti lakše jer konačno zna zašto se osjeća loše, a kod nekog će se javiti sram zbog stigmatizacije koja često prati duševne bolesnike. Ni u kojem slučaju nemojte kriviti sebe. Niste vi krivi za mnogo toga što vam se događa, ali vi ste ti koji možete utjecati na ono što se događa. Prvi korak je – nada! Imajte nadu da će sve doći na svoje mjesto ako ste vi na pravome mjestu. Pitanje je: Koje je pravo mjesto za vas? Mnogi ne znaju ovo sebi odgovoriti.
VAŽNA ZADAĆA
Često susrećemo nesretne osobe koje su u trenucima velike, euforične radosti načinili sudbonosni životni odabir zbog kojega se kaju čitav život. Zato su naši stari govorili da ne treba ništa odlučivati “vruće glave”. Euforična radost prekriva stvarnost: čovjek se zanosi idejama koje u normalnom životu smatra neozbiljnim, varljivim i opasnim. Veseli skupovi i trenuci radosti traju kratko, često nestaju iznenada, a iza sebe ostavljaju pustoš i prazninu. Nakon velikih eksplozija radosti obično nastupa stanje duboke žalosti. Jedno od temeljnih ljudskih iskustava jest iskustvo stalno prisutne opće žalosti.
Potrebno je da odlučiš, dragi čitatelju, čemu ćeš se prikloniti. Upitaj se: Zašto činim to što činim? Gdje me to vodi i kako si mogu pomoći? Za danas te molim da odlučiš biti ponizan u svim htjenjima i nastojanjima kako bi se mogao oduprijeti svim negativnim porivima koje nosiš u sebi. Jer, najvažnije od svega jest tvoje srce. Da bi ga očuvao čistim od grijeha, nazovi tuđih obzira i mišljenja, negativnih utjecaja, moraš se osloboditi nutarnjih negativnih želja. Kreni od sada. Ispitaj sebe – gdje ti je srce i s njime tvoje želje?
TRI KLJUČNA KORAKA
Negativno stanje i negativan pogled na same sebe, na druge i na Boga može nas učiniti još više depresivnim osobama. Sama negativnost je već put i ulazak u depresivno stanje. Da bismo promijenili svoje mišljenje i da bismo se oslobodili straha, tjeskobe, izoliranosti u svoj svijet, moramo se suočiti sa samima sobom, u osami, u ispitu vlastite savjesti i osobnosti. Stavi “sebe ispred sebe”.
Učini to danas kroz tri važna koraka:
1. prema samome sebi
2. prema drugim ljudima
3. prema Bogu.
Ja nisam samo tijelo. Ja sam puno više od toga. Ako vjerujem da sam stvoren na sliku Boga Stvoritelja, ako znam da sam sazdan od duha, duše i tijela, moram vidjeti koji dio mene pati, a da se to odražava na cijelu moju osobu? Ja trebam biti u skladu sa ispravnom slikom o sebi, onom slikom kakvu Bog ima o meni, a ne ljudske preferencije. Današnja odluka sastoji se u odluci da nastojim i trudim se mijenjati mišljenje pomoću ova tri koraka.
Kako se odnosim prema samome sebi? Volim li sebe? Ne posesivno, već cijenim li svoje tijelo, dušu i duh? Što činim da ne budem zarobljen sobom, već slobodan od obzira? Kakav sam prema drugima? Krivim li druge za sve što su mi učinili / što sam im učinio? Što mogu dati od sebe drugima da opet živim u slobodi, ne gledajući na greške ni slabosti drugih? Kakav je moj odnos prema Bogu? Što me odvlači od Njegove zamisli da sam slobodno biće i da sam stvoren za ljubav?
Neka ova pitanja budu danas jedan ispit života. Odgovori sam sebi u dubini svoga srca. Kreni od sebe i pokušaj živjeti. Pokušaj biti ti – takav kakav jesi!
s. M. Elizabeta Glasnović, mag. theol.
