Ne postoji točna definicija dječjeg siromaštva, ali to podrazumijeva život i odrastanje djece bez pristupa bitnim resursima čija uloga je presudna za njihov razvoj.
Prema podatcima Eurostata, 26,9% djece Europske unije živi u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, a u Hrvatskoj je taj postotak 17,1, prema podatcima Državnog zavoda za statistiku.
Uzroci dječjeg siromaštva su mnogi, ali kao glavni navodi se struktura obitelji i nezaposlenost roditelja. Najveći rizik od siromaštva imaju djeca koja žive u jednoroditeljskim obiteljima, u kojima roditelji često rade na pola radnog vremena, a u slučaju gubitka posla, ostaju bez jedinog prihoda kojeg imaju.
Djeca koja odrastaju u siromaštvu teže se nose s njegovim posljedicama, nego njihovi roditelji. Nažalost, posljedice odrastanja u siromaštvu su teško popravljive jer utječu na ekonomske, kognitivne, zdravstvene i socijalno-emocionalne aspekte razvoja djece. Siromašna djeca se najčešće rađaju s manjom porođajnom kilažom i imaju veću stopu smrtnosti u prvim razvojnim mjesecima. Djeca koja su siromašna rjeđe jedu ili jedu nekvalitetnu hranu što se može odraziti na njihov cjelokupni zdravstveni razvoj. Nažalost, potvrđen je i negativan utjecaj siromaštva na obrazovanje djece jer njihovi roditelji često imaju niži stupanj obrazovanja, svoju djecu ne upisuju u predškolske ustanove nego ih odgajaju u kućnom okruženju koje nije dovoljno poticajno za njih, te nemaju dovoljno didaktičkih materijala i igračaka koje bi poticale razvoj djetetovih motoričkih i senzornih sposobnosti.
U najranijim godinama, kada se formiraju emocionalni i socijalni kapaciteti, ta djeca odrastaju u neorganiziranim zajednicama, sa samohranim roditeljima, s fokusom na preživljavanje i u neprestanom stresu koje život u neizvjesnosti donosi. Sve navedeno ostavlja posljedice koje se u odrasloj dobi manifestiraju na razne načine, te sprečavaju osobu da napusti taj začarani krug siromaštva u kojem je odrasla.
Kako možemo pomoći u suzbijanju dječjeg siromaštva? Razvijati usluge i programe obrazovanja i odgoja od najranije predvrtićke dobi, kako bismo ga učinili dostupnim svima. Nužno je raditi s roditeljima na obrazovanju, zaposlenju i razvijanju njihovih roditeljskih kompetencija. Također, trebalo bi omogućiti navedenoj djeci produženi boravak u školi, izvannastavne aktivnosti, treniranje nekog sporta, učenje stranih jezika ili sviranje instrumenata u glazbenoj školi. Drugim riječima, prepoznati u svakom djetetu neki njegov talent ili potencijali, i dati mu priliku da ga razvija i njeguje.
Mi kao Crkva odgovaramo na ovaj gorući problem kroz djelovanje Dječjeg Caritasa – Dječji osmijeh, u kojem, kroz razne aktivnosti poput igraonica, pomoći i podrške u učenju, kreativnim radionicama, izletima, edukacijama o roditeljskim kompetencijama, nastojimo podržati djecu i roditelje te ublažiti efekte siromaštva.
Primijetili smo kako velike plodove daje djelovanje duhovnika Dječjeg Caritasa, koji kroz sakrament ispovijedi i duhovne razgovore vraća ljudima nadu u bolju budućnost i osjećaj kako ih Bog nije napustio.
Denis Maslov, mag. theol.
