Nismo krivi što nam mozak sve brže radi. Svi imamo overthinking. Pretjerano razmišljanje. Psihoterapeuti nam predlažu da više koristimo intuiciju, da se zaustavljamo, prekidamo misli, živimo trenutak i tomu slično. Sve to stoji. Ah, valovi su misli jaki i veliki. U čas oni pometu sve što je pred njima. Učas nas potope. Uduše.
Mi koji želimo biti kršćani i vjerujemo u Isusa Krista znamo da je najbolji protuotrov overthinkingu sama vjera. Vjera i razum. U vjeri nismo sami sa svojim mislima. Vjerujemo u Onoga koji gotovo pa sve čini za nas i umjesto nas. Sjetimo se samo izlaska iz Egipta. Sve je Onaj koji jest učinio za narod. Narod je mogao samo vjerovati i pusititi se. Čekati. Onaj koji jest djeluje. Djeluje i u zaustavljanju valova smrti, otvaranju zatvorenih misli, oslobađanju od razornih misli, u opuštanju, življenju iz časa u čas i tako redom. Kada su se ono učenici našli u oluji i prepali da će potonuti, pa probudili Gospodina, a on zaustavio oluju i nastala velika utiha, rekao im je: Malovjerni, zašto ste posumnjali? Imajte vjeru!
Mariano Magrassi je napisao sjajnu knjigu Biblija i molitva. Čitanje Pisma hrani vjeru. Čisti nas. Oplođuje. Oslobađa od briga. Kako to čini? Magrassija najviše nadahnjuje Sv. Grgur Veliki. Često se po milosti svemogućega Gospodina neke stvari njegovim riječima bolje shvate kad se čitaju zasebno i kad je duh svjestan svojih grijeha. Misleći na to što je čuo, duh osjeća da ga pogađa strijela žalosti i da ga probada mač skrušenosti. Tada su mu jedina tjeha suze da njima gorko oplakuje i pere ljage svoje savjesti. Kad se nađe u takvu stanju, duh se osjeća uzdignutim u bogomotrenje najuzvišenijih stvarnosti pa se iz još veće čežnje za njim rastapa u ugodnom plaču… Budući da se još ne osjeća sposobnim stalno prijanjati uz nebeske stvarnosti, tada u svojoj žarkoj ljubavi, i njom kao iznemogao, nalazi počinak samo u suzama.
Evo još: U kotačima prebiva Duh Sveti jer dar Duha Svetoga čini da živimo od svetih riječi. Bog duhove onih koji čitaju dodiruje na razne načine i uz njihove različite odjeke: sad nas Sveto pismo potiče na revnost, sad nas poziva na strpljivost, sad nas poučava u vezi s onim što imamo propovijedati, sad bode dušu da nas privede k pokajničkim suzama.
Vjera nije jedna od ideja u nizu koje se bez kraja vrte po našem mozgu. Kad bi bilo takva postala bi i dodatno ubrzanje za misli. Ona je, po sv. Grguru Velikom, najviše u suzama. A suze pokajnice u nama najdublje izaziva Duh Sveti bodući nas svetim riječima. Takve suze rastapaju tvrde i ubrzane misli. Vilim od Sv. Teodorika veli: Tada Bog one koji drži dostojnima „maže“ svojom unkcijom i poučava ih u svemu, nakon što je sve u njima smirio i ublažio. Blažene li spoznaje koja posjeduje vječni život, a taj se rađa iz onog užitka, jer ga shvaća samo onaj koji ga uživa.
Suze pokajnice brzo prelaze u suze radosnice…
Bazilije M.
Tiskano izdanje: Katolički tjednik
