Poštovani pratitelji Mreža Riječi radosni smo što Vam možemo predstaviti našu novu suradnicu i kolumnisticu na portalu izv. prof. dr. sc. Andreu Filić. Andrea je profesorica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu pri Katedri za povijest kršćanske literature i kršćanskog nauka, supruga te majka troje djece. Unutar kolumne „Iz škrinjice crkvenih otaca“ Andrea će nam nastojat razložiti bogatstvo koje nude prvi crkveni oci. Uputimo se stoga svi zajedno u avanturu otkrivanja ovog blaga.
—————————————————————————————————————–
Kada kažemo škrinjica, obično prvo pomislimo na u njoj skriveno blago. Osim toga, ta riječ u nama budi misao na nešto što je staro i u čemu su naši stari pohranjivali ono što im je bilo najdragocjenije, želeći ga sačuvati ne samo za sebe nego i za buduće generacije. Nisu se u škrinjama i škrinjicama čuvali samo zlatnici i skupocjeni nakit već i naoko bezvrijedne stvari koje su njihovim čuvateljima predstavljale pravo bogatstvo. Znalo se dogoditi, a i danas se događa, da netko poslije smrti svojih starih naslijedi škrinju pa nakon što ju, dršćući od uzbuđenja, otvori, ostane duboko razočaran. Očekivao je blago koje će moći unovčiti a pronašao je nešto za što mu uopće nije bilo jasno da je netko mogao smatrati vrijednim čuvanja.
To se događa kada stari ne govore mladima o škrinjici niti ju ikada otvaraju pred njima – bilo to stoga što sami nemaju potrebe za time ili pak stoga što mlade to ne zanima. Da bismo razumjeli vrijednost blaga skrivena u škrinjici, potrebno ju je često otvarati, i to u prisutnosti onoga koji će nam pritom ispričati neku priču i protumačiti nam što je to za nj toliko dragocjeno. Samo tako, malo po malo (pa makar nam mnogoput priče bile i dosadne) možemo i sami zavoljeti ono što su čuvali naši stari i ne ostati razočarani kada, nakon njihova odlaska, u škrinjici nismo pronašli ono čemu smo se nadali.
Slično vrijedi i za škrinjicu crkvenih otaca. Željela bih ju s vama često otvarati i zajedno s vama slušati njihova tumačenja o blagu koje su nam htjeli ostaviti u baštinu. Nadam se da to blago nećemo tek zakopati u zemlju, kao onaj plašljivi čovjek iz evanđelja, nego ga umnožavati. A da bismo ga umnožavali, potrebno nam je ne samo upoznati njegovu nekadašnju nego i svevremensku vrijednost i nastojati se njime služiti u našim svakodnevnim životnim okolnostima. Stoga ću se u idućim kratkim prilozima naslovljenima „Iz škrinjice crkvenih otaca“ nastojati držati ovoga reda: prvo ću u par crta oslikati nekoga crkvenog oca (ili više njih), potom protumačiti ono što je u njegovu životu ili nauku osobito dragocjeno i naposljetku iznijeti par promišljanja o onome što se iz njihove škrinjice meni učinilo osobito izazovnim i nadanjujućim, ostavljajući svakome ponaosob da te izazove i nadahnuća dalje razrađuje (ili pak pronađe neke sasvim druge), u skladu sa svojom životnom situacijom.
Prije negoli se upustimo u našu zajedničku avanturu, evo nekoliko informacija o onima koji će nam biti glavni učitelji.
Crkveni su oci bili kršćanski pisci koji su živjeli i djelovali u prvim stoljećima crkvene povijesti (na Zapadu do 7. a na Istoku do 8./9. stoljeća). Za razliku od drugih kršćanskih pisaca iz toga razdoblja krasile su ih još pravovjernost nauka, koji je na neki način morao biti odobren od Crkve, i svetost života. Crkvenim se ocima prvenstveno bave patrologija i patristika (pater = otac), no njihov je nauk neizostavna tema i u svim drugim teološkim disciplinama.
Svojim studentima, među ostalim, „predajem“ nauk crkvenih otaca. Oni me svojim pitanjima uvijek iznova utvrđuju u uvjerenju da predavati uvijek ide zajedno s primati i podsjećaju me na temeljnu istinu da Božje otajstvo nikada nećemo moći do kraja proniknuti. Istom me, iz dana u dan, uči i moja obitelj u kojoj sam kći, sestra, supruga, majka troje djece (tu ne smijem zaboraviti reći da sam i punica!) i baka dvoje unučadi. Dakako, na tu me istinu uvijek vraćaju i moji prijatelji, pa i oni malo manje prijatelji.
Radujem se, od idućeg susreta, započeti s vama otkrivati blago crkvenih otaca.
Izv. prof. dr. sc. Andrea Filić
