Niz tekstova o pojedinim apologetima započet ćemo najstarijom sačuvanom apologijom, onom koju je, najvjerojatnije između 124. i 126. godine, caru Hadrijanu uputio Aristid. O njemu znademo samo da je bio filozof iz Atene. Aristid je svoju kratku Apologiju započeo kao pravi filozof (prema Platonu i Aristotelu
Nakon apostolskih otaca, u drugom je stoljeću postala aktivna jedna nova i po mnogočemu specifična podskupina crkvenih otaca, apologeti. U ovom ćemo prilogu upoznati zajedničke karakteristike grčkih apologeta a u idućima ćemo se usmjeriti pojedinima od njih. No već sada je dobro čuti njihova imena:
(Didaché – Upute apostolske) Ciklus tekstova o apostolskim ocima završavamo još jednim razmišljanjem nadahnutim Uputama apostolskim. Već smo spomenuli da autor toga spisa poziva kršćane da kroče putem života i da izbjegavaju put smrti. Savjeti o onome što treba činiti ili izbjegavati da bi se slijedilo put
(Didaché – Upute apostolske) U vrijeme apostolskih otaca – Klementa Rimskog, Ignacija Antiohijskog i Polikarpa Smirnskog – nastao je i spis čiji je autor nepoznat: Didaché ili Upute apostolske. Taj spis nije dobio ime na temelju toga što bi ga sastavili apostoli, nego jer je pisac
Polikarp Smirnski Sveti Polikarp bio je apostolski otac i biskup u Smirni. Vrlo je dobro poznavao apostole, a za smirnskog biskupa postavio ga je sâm sveti Ivan. Evo jednog dragocjenog svjedočanstva koje je zabilježio sveti Irenej, ovako opisujući svoja dječačka sjećanja na svetog Polikarpa: „Bolje se
Ignacije Antiohijski Kad bismo iz pisama svetog Ignacija Antiohijskog željeli izdvojiti nekoliko ključnih riječi, zacijelo bi nam, onako na prvu, pale na pamet sljedeće: Isus Krist, Bog, čovjek, jedinstvo, zajedništvo, nasljedovanje, suobličavanje, vjera, ljubav i molitva. Ignacije je, naime, naslovnike svojih pisama silno želio učvrstiti u
Ignacije Antiohijski Sveti Ignacije bio je apostolski otac i biskup u Antiohiji. Nakon više od trideset godina biskupske službe, zbog njegove su ga vjere u Krista uhitile rimske vlasti. Pod paskom stražara bio je odveden u Rim gdje je, bačen zvijerima, podnio mučeničku smrt. Na postajama
Klement Rimski Klement Rimski bio je apostolski otac i treći rimski biskup nakon svetoga Petra. Od njegovih je djela sačuvano samo jedno, Pismo Korinćanima. Povod koji ga je nagnao na pisanje bili su razdori koji su se dogodili u korintskoj Crkvi. Neki su se, naime, prvenstveno
Apostolski oci su jedna podskupina crkvenih otaca. Zovemo ih tako jer su bili učenici apostolâ ili učenici apostolskih učenika. U njih ubrajamo Klementa Rimskog, Ignacija Antiohijskog, Polikarpa Smirnskog i Papiju Hijerapolskog, ali i neke spise čiji su pravi autori nepoznati. Svi oni pripadaju prvoj i
Poštovani pratitelji Mreža Riječi danas nastavljamo s istraživanjem bogatstva koje je skriveno u škrinjicama crkvenih otaca. ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Vrijeme crkvenih otaca uobičajeno se dijeli na tri razdoblja: 1. Razdoblje rasta – od novozavjetnog vremena do Milanskog edikta (313.) ili, po nekim autorima, do Nicejskog koncila (325.). 2. Razdoblje cvata, ili
